Komentari (43)
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.
http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=25304:maala-naoruane-vehabije-hodaju-po-multietnikom-vlaiu&catid=89:bh-lonac&Itemid=401
Previše je zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini. U svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi vladika nije birao sredstva da stigne do cilja: Evo nekih činjenica o vladiki Kaćavendi: - Kačavenda 15. maja 1992. godine bježi iz Tuzle u Bijeljinu ostavljajući svoje sljedbenike same sebi prepuštene; - odmah po dolasku u Bijeljinu, sa svojim crnomantijašima, počinje ratnohuškački pohod, govor mržnje, prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Karadžića; - popa Radomira Markovića iz Zagona, koji je ujedno i diplomirani pravnik, zbog odbijanja poslušnosti ražaluje i šalje trideset naoružanih ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana i umrla, a pop izbačen na ulicu i od Kačavende žigosan.
Odmah potom mještani pet sela dolaze u Bijeljinu sa svim mogućim vozilima i blokiraju grad tražeći od Karadžića da protjera Kačavendu. Ali, vrana vrani oči ne vadi. Umjesto protjerivanja, Radovan Karadžić, sa svom svojom bulumentom, dolazi istog dana na večeru kod vladike.(1993 god). - u svojoj pohlepi i nezasitosti vladika ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine, i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vasilije na osnovnu hrišćansku i ljudsku maksimu da je oteto prokleto. - deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti. Nije se vladika, u svojim monstruoznim pohodima, zaustavio samo na muslimanskim kućama i avlijama.
Na tom svom putu i vladika će nasilno, iz njihove kuće, izbaciti dvojicu poznatih ljudi u Bijeljini, Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru čurkovića, diplomiranog pravnika. Obojica su pretrpela moždane udare. Prvi je još živ, sa posljedicama, a drugi je umro. U njihovu kuću vladika je uveo svoje crnomantijaše i osvajače. - treće zlo, u izgradnji manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim useljenjem u zgradu Opštinskog komiteta Saveza komunista . U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor. - pozlatio je vladika svoje odaje i unio namještaj koji je filigranske izrade, a basnoslovno plaćen. Uživa vladika u zlatu i pozlatama, dok mu narod pretura po kontejnerima tražeći hranu.
politika inflacije genocida
Ne pada Kačavendi na pamet da otvori narodnu kuhinju. Svaki građanin Bijeljine zna da je Kačavenda u toku rata svu humanitarnu pomoć, upućenu iz inostranstva, preprodao i blago zadržao. - Skupština opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje. - Vladičanski dvor u Tuzli vladika je izdao pod zakup, a to su zvanično njegove prostorije gdje i treba da živi i radi. Ne, kaže Kačavenda, zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu . Zna Vaso koja je zla činio i zašto se boji. On je jedini vladika koji se nije vratio u svoju parohiju, a time ne poštuje odluku Sinoda SPC. Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. godine.
SREBRENICA GENOCID kako samo to bolno zvuci, pitam se kako je onim koji nose, i koji ce nositi tu sramotu na svojim ledjima do kraja zivota, a jos uz to zive u spomeniku koji se zove republika srpska?
A. gresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, ima dugu predhistoriju. Uvijek su postojale a. spiracije bilo sa Istoka ili Zapada (Beograda ili Zagreba), prema bosanskohercegovačkoj zemlji. Namjera je bila da se neki dijelovi ili cijela BiH pripoji susjednim državama koje su imale m. egalomansko o. svajačke ambicije i tim ambicijama - nacionalističkim programima očito su ispred naziva svoje države stavljale pridjev «velika». Od toga nije bio pošteđen u bližoj i daljoj prošlosti ni jedan balkanski nacionalistički program (Velika Srbija, Velika Hrvatska, Velika Bugarska, Velika Albanija i drugo). Jedino nikada nije postojala ideja o formiranju «Velike Bosne». Nacionalno buđenje kod Srba oduvijek je imalo klicu imperijalne, hegemonističke politike. Srpski historičari, književnici, geografi i političari izmišljali su da su Srbi najveći narod na Balkanu, da su tkz. «nebeski narod», da je neophodno da baš oni izvrše nacionalno okupljanje i ujedinjavanje jugoslovenskih naroda.
\"Sa Nenićem su prvi kontakti uspostavljeni 1981. godine, kojom prilikom nam je prenio podatke o eksponiranju pojedinih lica sa pozicija srpskog nacionalizma i izrazio spremnost da se dalje angažuje na zadacima SDB-a, te je u daljem radu angažovan na praćenje djelatnosti Kačavenda Vasilija i Maksimović Slavka. S obzirom na to da je Službi ustupio više korisnih operativnih podataka o djelatnosti navedenih lica, 1984. godine registrovan je kao saradnik Službe pod pseudonimom Podgora\", navodi se u Nenićevom dosjeu. Bio je zadužen da Udbu informiše o ponašanju Kačavende i Maksimoviće, te sveštenika SPC Save Jovića i Dragana Kainovića na crkvenim manifestacijama. Saradnju sa Nenićem Udba je prekinula 16. oktobra 1990. godine jer je iz obrade brisan Slavko Maksimović, kao i zbog toga što su njegove pozicije kod Kačavende oslabile.
\"Predlažemo da se Nenić briše iz evidencije saradnika Službe, u kojoj je vođen pod pseudonimom Podgora, a da se njegov dosije uputi u Upravu za analitičko-informativne poslove i dokumentaciju SDB-a i razvoj informacionog sistema radi uništenja\", navodi se u prijedlogu za prestanak statusa saradnika sveštenika Nenića, na koji je saglasnost dao podsekretar SDB-a Sredoje Nović, a odobrio sekretar RSUP-a BiH Muhamed Bešić. Za praćenje srpskog nacionalizma u istupima Vasilija Kačavende bio je angažovan i sveštenik SPC iz Dubnice Stevan (Novaka) Gačić. Gačić čije konspirativno ime je bilo Konstantin za saradnika Udbe angažovan je 12. jula 1978. godine, a u dosijeu stoji da je bio veoma pouzdan.
Z. locini i politika Komunistički poredak u Jugoslaviji bio je strogo čuvan ponajprije tajnom policijom (UDBA), koja je u svojoj praksi nerijetko pribjegavala i u. bijanju. Svaka, imalo sumnjiva osoba u zemlji ili inozemstvu, bila je praćena, a prisluškivanje telefonskih razgovora pojedinaca, institucija, a posebno vjerskih zajednica bilo je uobičajeno. Obavljanje specijalnih zadataka imala je Kontraobavještajna služba (KOS), čiji su agenti - kosovci pribjegavali istim metodama kao i udbaši. P. rogoni, n. asilja, z. atvaranja i š. ikaniranja bili su glavne odlike komunističkih vlasti spram vjerskih zajednica. Ateistički poredak, kojeg su propagirale vlasti, ustremio se na sve vjerske zajednice u Jugoslaviji, posebno na Islam i Muslimane.
Velika s. tradanja vjerskih službenika(predstavnika), izražena prije svega i pojedinačnim i m. asovnim p. ogubljenjima, desila su se 1945. godine. S. mrt ispred p. artizanskih m. itraljeza pronašli su brojni svećenici, posebno imami, muderisi, alimi i drugi. P. rogoni i n. asilja nastavljeni su i u p. oratnim godinama. . Prijekim sudom ili m. ontiranim sudskim procesima o. suđivani su vjerski službenici (predstavnici) svih konfesija. Usljed p. rogona i s. tradavanja u zemlji se uveliko smanjio broj svećenika i imama. Imovina vjerskih zajednica je oduzimana.
Z. atvarane su m. edrese, dž. amije. Navedeni m. uslimanski o. bjekti p. retvarani su u m. agaze, s. kladišta i kafane. Muslimanska . greblja su bila p. reorana i p. retvarana u parkove, gdje su otvarani javni toaleti, a mezarja i nišani u. ništavani.
Z. abranjena su vjerska udruženja i štampa. Državni p.rogoni vjerskih zajednica i crkava smanjit će se tek 1960. godine, nakon čega će se postupno ponovno otvarati odgojno-obrazovne i ostale ustanove. Agrarnom reformom oduzeta su poljoprivredna dobra vakufima (muslimanskim vjerskim zadužbinama) i muslimanska zemlja. Nova vlast i država nisu poznavali privatno vlasništvo. Ono je, prema socijalističkom tumačenju, bilo odlika kapitalizma.Uhođenjem od strane tajne jugoslovenske službe (UDBE), h. apšenjem i sudskim procesima p. roganjano je i z. atvarano hiljade ljudi. Za te političke z. atvorenike osnovani su posebni z. atvori, od kojih je najpoznatiji bio onaj na Golom otoku. Ustavom 1963. godine, uvedeno je radničko samoupravljanje i osnivaju se radnički savjeti, a komunističke ideje bile su da su radnici upravljali industrijom, proizvodnjom, privredom i poljoprivrednim objektima.
Položaj seljaka u Bosni i Hercegovini poslije 1945. godine, bio je veoma t. ežak. U Cazinskoj krajini došlo je do nezadovoljstva seljaštva zbog siromaštva i teškog položaja. To nezadovoljstvo je preraslo u organizirani pokret za r. ušenje n. asilne komunističke vlasti u Jugoslaviji. B. una je . izbila 06. maja 1950. godine, s centrom u Cazinu, ali se uskoro proširila i na Kordun u Hrvaskoj. A. kcijom jugoslovenske vojske . buna je u k. rvi u. gušena, v. ođe b. une su p. obijene, a p. reživjeli p. obunjenici su k. ažnjeni s. trijeljanjem ili dugogodišnjim p. risilnim r. adom. Rodbine .pobunjenika bile su . prisilno preseljene u druge krajeve. Nezadovoljstvo naroda pokrenulo je krajem 60-tih i početkom 70-tih godina masovne demonstracije, u prvom redu studenata. U Hrvatskoj se organizirao pokret «Hrvatsko proljeće», u Bosni i Hercegovini bio je sličan pokret pod nazivom «Mladi muslimani», koji su se zalagali za postizanje nacionalne ravnopravnosti muslimana u Jugoslaviji.
Ovi pokreti označeni su kao p. rotivdržavni, a njihovi članovi su u. hapšeni i osuđeni na r. obiju. Sva društvena zbivanja u Jugoslaviji slala su jasne signale za reorganizaciju unutrašnjih odnosa u državi. Jugoslavija je dobila novi ustav 1974. godine, kojim su veće ovlasti dobile republike u odnosu prema centralnoj vlasti. Isti ustav , priznao je zasebnu nacionalnost muslimanima, tako što je nacionalna pripadnost izražena u famoznom «velikom M» (Musliman). Nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. godine, uslijedila je ubrzana ekonomska i politička d. estabilizacija Jugoslavije.
Vlast u državi preuzelo je Predsjedništvo sastavljeno od predstavnika svih republika i autonomnih pokrajina, te generalštaba tzv. «Jugoslovenske narodne armije». Pored ekonomskih i političkih promjena, Jugoslavija se suočila s jačanjem srpskog nacionalizma, izraženog u planovima Velike Srbije, čisto etničke države, što je u najvećoj mjeri u. zdrmalo i s. rušilo Jugoslaviju. Nacionalizam je otvoreno bio izražen u odnosima Srba spram Albanaca u Autonomnoj pokrajini Kosovo. U otvorene s. ukobe krenulo se već od 1989. godinem koji su kulminirali 1990. godine, umiješala se i tzv. «Jugoslovenska narodna armija», koja je izlaskom tenkova na ulice pokrenula . vanredno stanje.
Krah na političkoj sceni dogodio se na XIV kongresu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, održanoj početkom 1990. godine. Pod utjecaj srpskih nacionalista predvođenih voždom Slobodanom Miloševićem, Partija je doživjela s. lom, i počeo je r. aspad Jugoslavije, države koja je bila tamnica za Muslimane. Komunističke . laži su, da je opstanak Bosne i Hercegovine zavisio od postojanja jugoslovenske države. Bosanci i ostali narodi probosanski orijentisani. Bosna i Hercegovina je bila jedina od šest jugoslovenskih republika gdje nijedna etnička grupacija nema apsolutnu većinu:Bosnjaci Muslimani su činili 44 procenta, tkz( pravoslavni)Srbi 31 i (katolici) Hrvati 17 procenata, a stanovništvo je do početka a. gresije od strane susjeda sa Istoka i Zapada, bilo pomješano po cijeloj teritoriji republike Bosne i Hercegovine.
Silovana djevojka, \"svjedok 2\" u slučaju \"Kujundžić\", završila je potom u Derventi, gdje je ponovo bila silovana, a tjerali su je da radi sve vrste poslova. Tu je i ostala trudna sa V. T., nakon čega je uspjela, na svu sreću, izvršiti abortus, jer V. T. nije \"htio ništa balijsko\"... Ova svjedokinja zločina danas živi u Njemačkoj, gdje je potražila pomoć psihijatra i od tada se nalazi na redovnom liječenju, a ovdje je naveden samo dio njezine ispovjesti, u kojoj je dovoljno dokaza da se vladika Vasilije - naÄ‘e tamo gdje mu je i mjesto, iza rešetaka. Izvor-plbih.org
Ovakav program ozvaničen je 1844. godine, u «Načertanije» (Nacrtu) ministra Srbije Ilije Garašanina. Ovaj dokument bio je u tajnosti više od pola stoljeća i objavljen je tek 30-tih godina XX stoljeća. Upravo, nacionalno pitanje i konstantna srpska namjera da zadrže dominaciju slabila je bivšu Jugoslaviju, a nju nije ojačala ni nagodba sa Hrvatima 1939. godine (Sporazum Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka), koja je direktno izvršena na račun podjele i nestanka Bosne i Hercegovine. Identičan sporazum o podjeli Bosne i Hercegovine postignut je u Karađorđevu 1991. godine (Sporazim Slobodana Milioševića i Franje Tuđmana).
Tako se Bosna i Hercegovina neprestano nalazila između onih koji su zagovarali i. deju «V. elika S. rbija» i «V. elika H. rvatska». Zanimljivo je, da su obje strane, bez obzira na nagodbu kovale p. otajne planove da o. svoje i prisvoje cijelu BiH, i u tome su imale gotovo istovjetne programe (šta učiniti sa stanovništvom koje nije (pravoslavno)srpsko odnosno (katolicko) hrvatsko?). To se potvrdilo odmah na početku Drugog svjetskog r. ata, u kome su n. acionalističko-f.ašističke formacije č. etnika i u.staša bile u međusobnom s. ukobu, ali su često bile spremne da s. arađuju u Bosni i Hercegovini, a bilo je takvih slučajeva i na kraju XX stoljeća. Velikosrpski n. acionalistički i f. ašistički programi formulisani su već 1941. godine.
Prvi je r. igidni program advokata Stevana Moljevića, jednog od č. etničkih i. deologa iz Banja Luke, koji je on iznio u m. emorandumu od juna 1941. godine. Da bi se to realiziralo neophodno je . pripojiti Srbiji sve zemlje u kojima žive Srbi. U č. etničkom programu od septembra 1941. godine, izričito je naglašeno da u takvoj Srbiji ima mjesta samo za srpski živalj. Samo četiri mjeseca kasnije počeli su veliki p. okolji muslimanskog i katolickog hrvatskog stanovništva posebno u istočnoj Bosni. Dragoljub - Draža Mihailović, komandant č. etničke v. ojske i R. avnogorskog p. okreta napisao je u jednom n. aređenju decembra 1941. godine, da č. etnički pokret ima za cilj osnovati «Veliku Jugoslaviju» i u njoj «Veliku Srbiju - etnički čistu». U tu «Veliku Srbiju» naravno ulazila bi i BiH «e. tnički o. čišćena».A. gresija na BiH imala je jasne historijske, teorijske i praktičke političke okvire.
U planovima u a. gresiji 1992. godine, bilo je predviđeno u. ništiti Bosnu i Hercegovinu, r. azbiti svaki oblik njene državnosti, i na taj način te političke motive ne pripisati onome ko to doista čini, nego o. ptužiti druge nacionalne faktore - f. undamentalizam, a iza tog paravana u stvari ostavlja se slobodan prostor za djelovanje .četništva i ove nacional - f. ašističke i. deologije. Planiralo se da Bosna i Hercegovina nestane, prikazivala se lažna slika da Bosnu ruše muslimani tkz. Bošnjaci, koji svoj nacionalni preporod i nacionalne konture ne mogu izvršiti bez bosanskih državnih okvira. Sve je bilo zamišljeno na principu «munjevitog r. ata» etničkog (g. enocidnog) č. išćenja, gdje bi se u kratkom vremenskom roku postigli bitni uslovi za objedinjavanje srpskih zemalja u kojima nema više nesrpskog stanovništva (danas je nažalost takva slika Istočne Bosne i Istočne Hercegovine). Nosioci ovog nacionalističkog i f. ašističkog projekta vješto su ukalkulisali i međunarodne faktore.
G. enocid u BiH nad tkz. Bošnjacima sa k. ulminacijom Srebrenice i svim z. ločinima i s. tradanjima tokom a. gresije na BiH (1992-1995) godine, je slika savremene Evrope III milenija. Proglašavanjem č. etnika za a. ntifašiste za mene znači falsifikovanje istine i historije. Priznati su kao a. ntifašisti, a to su učinile odavno Skupština Srbije i Skupština tkz. Republike Srpske. Evropa dozvoljava da se f. ašizam k. umulira pod nazivima i znamenjima tzv. «nacionalnih demokratskih partija», a pod tim znamenjima u Bosni i Hercegovini izvršeni su najveći z. ločini i g. enocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom r. atu, te na kraju XX stoljeća. Č. etnici i drugi n. aciofašisti sve rade s ciljem u. ništenja BiH i nestanka muslimana Bošnjaka, te pokušavaju da vode svijet u p. akao i u.ništenje. G. aženjem humanističkog prava tkz. Bošnjaka, posebno iz Srebrenice, svijet se vraća u vremena barbarstva i divljaštva, ili razdoblje f. ašizma iz Drugog svjetskog rata, odnosno kraja XX stoljeća.
Adresa-Mr. Smajo Halilović, predsjednik OU Muzeja Sarajeva Izvor-plbih.org (Trazim halala od autora teksta zbog nekih korekcija i dopuna u navedenom tekstu ).
Vladika koji je silovao u BiH Svjedočenje djevojke koju je silovao vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda. Ime i prezime djevojke, čije svjedočenje o zločinima na području dobojske općine je tajna.U potresnoj ispovijesti, datoj i Udruženju \"žena - žrtva rata\", djevojka koja je u vrijeme kada su se zločinci iživljavali na njoj imala tek 16 godina, spominje i ime Vasilija Kačavende. , u svojim svjedočenjima spominje i na desetine drugih silovanih žena i djevojaka sa područja dobojske općine.Dio izjave silovane žene, tada još djevojčice: - Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad civilnim stanovništvom na području sela Grapska, općina Doboj. Agresija na BiH me zadesila u selu Grapska, gdje sam živjela u kući sa svojom porodicom - ocem, majkom, dvije sestre i bratom. Ujutro je došao po mene srpski vojnik, izgledao je visok, oko 2 metra, crn, krupne crne oči, prokrezav, starosne dobi oko 30-35 godina.
sram te bilo!!!!
...najgore je polu-znanje...
Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Voli on da živi u raskosi dok, mu narod umire u bijedi.Od 200 crkvenih objekata napravio je vladika i dvije crkve na tudoj zemlji na Diviču kod Zvornika i u dvorištu Fatinom u Konjević Polju. To su inat crkve gdje vladika u određene dane šalje svoje da se mole .Dese se i incidenti koje prati i srbska TV,a vladika obavezno komentarise..
Momak jezik za zube i spasavaj se paklene vatre dok,jos imas vremena jer neznas kada ces u crnu raku.
hahhahaha a jesi puko! Ja se samo nadam da si u nekoj ustanovi a ne na ulici. Najezim se kad vidim kakvih bolesnika ima medju nama. brrrrrrr
Incijativa mladih je za svaku pohvalu jer na taj nacin nedaju da se zaboravi zlocin. Da ste vi izgubili fam. i porodicu i bili protjerani drugacije bi razmisljali,hvala Bogu kad niste od toga nista dozivjeli,ali bar pokazite duzno postovanje prema zrtvama i onima koji jos uvjek traze svoje dok zlocinci mirno setaju
D. osije U. DBA: Vladika Kačavenda Vasilije (Ljubomira) Kačavenda za s. aradnika Udbe angažovan je 1960. godine na osnovu k. ompromitujućeg m. aterijala protiv njega kojim je U. dba r. aspolagala. U d. osijeu se navodi da je Kačavenda bio p. ouzdan s. aradnik u. smjeren na problem tkz. pravoslavnog k. lera.Na vezi ga je držao r. ukovodilac C. entra SDB-a Jovan Šikanić, a k. onspirativno ime bilo mu je Pablo. Vasilije Kačavenda je episkop zvorničko-tuzlanski SPC. Bez obzira na s. aradnički status Kačavende, Udba je 1981. godine a. ngažovala s. veštenika SPC iz Bijele u opštini Brčko Nenić Milivoja sa z. adatkom da p. rati i p. rijavljuje sve što radi Vasilije Kačavenda.
Kasnije sam saznala da mu je nadimak Golub, mislim da je sa Ozrena. Po mene je došao policijskim autom. Odvodi me u Automoto društvo u Doboj. Tamo me je čekao Predrag Kujundžić, rekao mi je da sačekam i da ne razgovaram s bilo kim ako me neko bude nešto pitao. Poslije dolazi sa čovjekom kojeg je zvao Kume. Poslije sam saznala da se taj čovjek zvao S. K. Tada me trpaju u jedno auto i odvoze u Radio Doboj. Tu su mi dali jedan tekst koji sam morala 2-3 puta da pročitam. Uvode me u studio i nareduju mi da čitam u mikrofon, što sam morala i uraditi. Pisalo je kako ja, muslimanka, odričem se svoje vjere, kako su muslimani za rat krivi, kako su srušili džamiju, kako su oružje davali po selu da se ratuje, kako ću da primim (njihovu) srpsku vjeru i novo ime koje će biti poslije objavljeno. Ja sam to morala pročitati...
Tada me odvoze autom na početak sela Ćivčija, izbacili su me iz auta i otjerali da idem kući. Odvodili su me, dovodili, odvodio me Predrag Kujundžić u r. ovove na Ozren. Tada mi je dao vojnu m. askirnu u. niformu koju sam morala obući, na glavu mi natakao crvenu beretku, a na vrat mi je stavio veliki zlatni lančić sa krstom. Predrag mi je naredio da ni kad spavam ne s. mijem skinuti krst. Nedugo poslije toga dao mi je papir na kome je pisalo da su moji roditelji saglasni da njihova maloljetna kćerka prelazi na ime Aleksandra Kujundžić. Nikada me više niko od č. etnika nije zvao mojim pravim imenom, nego Aleksandra ili \"r. obe\".
hahahaha,na niske ste grane muslimani pali,poceli ste da proucavate,sve sto ima veze sa srbima,al ima tu i dobrih strana,mozda nadjete svoje korene.Pogledaj te kakve su vase Odje sami gatari.
Deset dana nakon što mi je promijenio ime, odveo me je u Bijeljinu da me krsti. Sjećam se, u to vrijeme oko te crkve bila je skela. Objekat je bio u obnovi ili izgradnji. Tad sam upoznala vladiku Vasilija Kačavendu. Kada je Vasilije došao pred mene, raskopčao je svoje pantalone, i natjerao na (o. s.) što sam morala i uraditi, a ovo mi je radio u jednoj prostoriji od crkve. Zatim, Predrag pita Vasilija: \"Hoćeš li je sada ili kasnije, kada bude naša\", a Vasilije odgovara: \"Neću kasnije, bit će grijeh kada bude naša, ja hoću sada\". Tada me je vladika silovao. Nakon toga su me krstili. Mene su silovali bezbroj puta, Predrag Kujundžić, njegov brat, Golub, S. K., Vasilije Kačavenda, maltene svi Predini vojnici, a na rovovima ko god je htio, on me je davao. Ni sama više ne znam koliko sam puta silovana, na stotine.
puna mi je kapa više te srebrenice i genocida, ostavite ljude da počivaju u miru i nemojte na stare rane sol sipati.
Vasilije Kačavenda je sveštenicima ličnim primjerom pokazivao kako treba hrabriti i bodriti srpske sinove. Često je odlazio na ratište i blagosiljao njihova oružja. Vasilije Kačavenda je mudro prešutio i nespornu činjenicu da su njegovi sveštenici tokom rata nasilno pokrštavali bijeljinske Muslimane. Dvostruka korist: može se lijepo zaraditi, a i smanjuje se broj \"Turaka\" u Bijeljini. Jedan od konvertita koji je ime Ferhat promijenio u Filip je to ovako objasnio: \"Ako ste izabrali da živite u Srpskoj Republici, onda morate nešto učiniti zauzvrat.\" (Evropa se vraća u srednji vijek, Liljan, 15. 12. 1993., str.17) Upravo na području Kačavendine eparhije događalo se da tkz. pravoslavni sveštenici, uz kolektivna pokrštavanja po crkvama, posao razvijaju i prodajom uvjerenja o pokrštavanju onim Muslimanima koji su htjeli izbjeći progone i protjerivanja. Za takvu uslugu se plaćalo do 500 DM.
Samo u Osnovnoj školi Radojka Lakić, koja je, po dolasku Kačavende u Bijeljinu, ekspresno dobila novo ime po tkz. Svetom Savi, pokršteno je nekoliko prosvjetnih radnika (prezimena izostavljamo da bi ljude poštedjeli neprijatnosti): Omer je postao Ostoja, Mevlida - Marijana, Zekerijah - Zoran itd. itd. Što bi rekao Kačavendain portparol Neđo Pajić, predsjednik Crkvenog odbora u Bijeljini: \"Nema tu ništa lošeg, ljudi su to sami htjeli i vratili se vjeri svojih pradjedova\"?! Da nisu, ostali bi bez posla, a možda i bez glave na ramenu.
Vladika Vasilije Kačavenda uručio priznanja OSBiH http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/22710-Vladika-Vasilije-Kaavenda-uruio-priznanja-OSBiH.html
ima i drugih zrtava u drugim gradovima, nije stradala samo srebrenica... ovaj psihopata sto spama stvarno nije normalan, treba ti prijavit adresu SIPA-i pa nek te oni malo obidju siguran sam da bi nasli stosta.
opet ovaj spama stvari koje niko ne cita...a da ti oce banovat ip adresu da nemres pisat vise majku ti dosadnu! bajdvej slazem se sa cipiripijem, dajte ljudi prestanite vise, kad god neko hoce da bude malo medijima odmah se zhvati srebrenice, pa to je vise silovanje majke mi, pustite ljude da pocivaju u miru.