Sjećanje na ljekare koji su preminuli zbog korone: Žrtvovali su život da bi spasili druge

Osam ljekara i dvije medicinske sestre iz Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli preminuli su usljed infekcije koronavirusom. Pretpostavka je da su se zarazili na radnom mjestu, a osim lične borbe s opakim oboljenjem covid-19 zajedničko im je bilo i svesrdno zalaganje za spašavanje pacijenata.

Njih su se danas prisjetile sada već nekadašnje radne kolege, koje su upriličile prijem za članove porodica preminulih. Na izuzetno emotivan način govorili su o njihovom značaju tokom karijere, posebno u vremenu pandemije.

"Nažalost, oni su izgubili borbu s covidom-19, a žrtvovali su svoj život da bi spasili druge. Ovom prilikom članovima porodica odajem zahvalnost i dodjeljujem duboko priznanje za sav trud koji su pružili da bi spasili neki nepoznati život, tako što su ih izliječili", kazao je direktor Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli Alen Kamerić.

Istinski borac u borbi protiv pandemije bio je i pulmolog Suvad Dedić. Kao načelnik Klinike za plućne bolesti kroz svoje godinama stjecano znanje uspio je spasiti druge živote, ali, nažalost, ne i svoj.

Njega se danas prisjetila kćerka Azra koja je održala izuzetno emotivan govor, izrazivši zahvalnost što njegova cjeloživotna borba, rad i trud nisu zaboravljeni.

"Moj otac je cijeli svoj život posvetio nauci, medicini i pacijentima, a na kraju je i svoj život dao. Sjećam se, u svako doba dana i noći njegov telefon bi zvonio. On umoran, slomljen od posla, ali zvonjava telefona ga budi, a on, kao da nije ni spavao, trezven, uvijek bi imao spreman pravi odgovor, kako nekome pomoći, koji lijek da uzme, gdje da uputi, a znao je i odmah doći da pregleda i vidi šta je u pitanju", kazala je Azra.

Dalje nastavlja da joj je čast što je imala takvog oca, dodavši da su dani i mjeseci bez njega veoma tužni.

"Nema dana da se ne sjetim njegovog milog osmijeha, njegove šale, pogleda podrške, mudrih riječi i zagrljaja u teškim trenucima. Ali on je za mene još uvijek tu. Često mi dođe u san, posebno onda kad je najteže i kad najviše fali, da me zagrli, usmjeri i često kaže: 'Bori se, učio sam te da se sama za sve izboriš, kao što sam se i ja borio'. Probudim se, u isto vrijeme sretna i tužna. Obično naviru suze dok se širi osmijeh licem. Suze su tu jer mi nedostaje, ali i osmijeh jer sam se sastala s njim, makar u snu. Učio me je, a i sad me često kroz san podsjeti na svoje mudre riječi", naglasila je Azra.

Danas su članovima porodica preminulih uručena i posebna priznanja.

"Ovo priznanje će mi biti vječiti podsjetnik, motivacija i zvijezda vodilja da nastavim očevim stopama, da se vodim njegovim iskrenim i dobronamjernim savjetima. Nadam se da ću uspjeti u svom naumu i da će otac na onom svijetu biti sretan i ponosan na mene", dodala je Azra.

Pojava omikron soja koronavirusa predstavlja novi izazov za zdravstvene radnike tuzlanskog kliničkog centra, međutim, oni poručuju da su spremni se i dalje boriti protiv ove pošasti.

"S obzirom na to kroz šta smo sve prošli, mogu reći da su svi zdravstveni radnici spremni za pružanje najbolje moguće zdravstvene skrbi za sve pacijente iz Tuzlanskog kantona", naveo je Kamerić.

Proces vakcinacije završen je u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, a okvirno 95 posto zaposlenih primilo je treću, odnosno booster dozu, što predstavlja adekvatnu zaštitu protiv koronavirusa.