Uz dobrodošlicu i izraze zahvalnosti "za aktivno učešće u provođenju mira i stabilnosti u našoj zemlji i cijelom regionu" Silajdžić je rekao:
"Naročito sam zahvalan za ulogu koju igrate u naporima naše zemlje da se priključi evroatlantskim integracijama, koje će doprinijeti boljitku cijele zemlje i naroda.
Vijeće za implementaciju mira djeluje u Bosni i Hercegovini već cijelih dvanaest godina. Nesumnjivo je da je postignut napredak. Rat i počinjeni genocid obogaljili su Bosnu i Hercegovinu, ostavivši iza sebe 200.000 mrtvih i bezbroj ranjenih, milion izbjeglica i raseljenih osoba, bukvalno uništivši ekonomiju i infrastrukturu. To je situacija koju smo naslijedili svi, uključujući ovdje prisutne.
Međutim, zbog stotina hiljada izgubljenih života, zbog pola miliona ljudi koji se nikad nisu vratili svojim domovima, ne smijemo izjednačiti one koji već deceniju insistiraju na provođenju Daytonskog sporazuma i na reformama, i one koji su učinili sve da podriju Dayton i opstruišu reforme. Ovakva strategija ne može približiti Bosnu i Hecegovinu Evropi i NATO-u i zasigurno ne garantira dugoročni mir i stabilnost. Kako bismo postigli željene ciljeve potrebno je da ozbiljno promijenimo politički pravac.
Tokom cijelog rata međunarodna zajednica učinila je premalo da zaustavi smrtonosnu kampanju kakvu Evropa nije vidjela još od mračnih dana holokausta. Kako je glasio izvještaj UN-a o Srebrenici, embrago je, citiram: „ostavio Srbima snažnu vojnu nadmoć a Bosnu i Hercegovinu lišio njenog prava na samoodbranu propisanog Poveljom Ujedinjenih nacija.“ Tek nakon što je počinjen genocid u Srebrenici vazdušni napadi američkih snaga primorali su Srbiju i rukovodstvo RS-a da pristupi pregovorima, koji su rezultirali stvaranjem Daytonskog sporazuma. Dayton je zaustavio genocid, ali je podijelio Bosnu i Hercegovinu na dva poluautonomna entiteta, izbrisavši njen multietnički karakter i gotovo onemogućivši rad centralnih institucija.
Danas gotovo dvanaest godina poslije rata budućnost Bosne i Hercegovine je uslovljena etno-teritorijalnim aranžmanima. Neki od njih se mogu naći i Ustavu, koji predstavlja Aneks IV Daytonskog sporazuma, ali većina tih aranžmana proizilaze iz činjenice da je Daytonski sporazum samo djelimično proveden. Naročito se to odnosi na Aneks VII koji garantuje pravo povratka u svoje domove svim izbjeglicama i raseljenim osobama. Ovaj aneks se ne provodi onako kako bi trebalo, pogotovo na teritoriju Republike Srpske.
Zatim, imamo presudu najviše sudske instance u svijetu-Međunarodnog suda pravde. Kao što vam je svima poznato, 26. februara Sud je kristalno jasno odlučio da su, citiram: „ Akti u Srebrenici počinjene s jasnom namjerom da se djelimično uništi grupa Muslimana u Bosni i Hercegovini kao takva; shodno tome, te radnje predstavljaju akte genocida, koje su počinile institucije Republike Srpske, specifično njena vojska i policija".
Kao što se navodi u Izvještaju UN-a o Srebrenici, ponovo ću citirati: „Kao dio ambicije da se stvori 'velika Srbija,' Srbi su poduzeli korake da okupiraju teritorij enklave. Civilne žrtve u enklavama nisu bili slučajne žrtve napadača, njihovo uništenje ili protjerivanje bilo je glavni cilj napada na njih. Bosansko muslimansko stanovništvo postalo je tako glavna meta surovih agresivnih operacija vojnih i paravojnih srpskih snaga, s ciljem da se iz teritorija koje su Srbi priželjkivali za sebe otjera stanovništvo kako bi se tu naselili Srbi.“
Kako možemo vidjeti danas to je bio dobro urađen posao. Naposlijetku, ime „Republika Srpska“ bukvalno znači „Republic of the Serbs“ [u engleskom originalu] a od predratnog stanovništva koje je sačinjavalo 45 posto Bošnjaka i Hrvata, samo četiri posto nesrpskog stanovništva ostalo je u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Stoga je situacija koja je stvorena u Bosni i Hercegovini i koja se dodatno učvrstila djelimičnim i selektivnim provođenjem Daytonskog sporazuma direktna posljedica genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Ne morate meni vjerovati na riječ, pogledajte činjenice iz presude Međunarodnog suda pravde i UN-ovog Izvještaja o Srebrenici te desetina presuda Haškog tribunala. Stoga Miloševićev projekt i dalje traje.
Međutim, principi međunarodnog običajnog prava koji su kodificirani Pravilima Komisije za međunarodno pravo glede odgovornosti država, a usvojila ih je Generalna skupština UN-a 2001. godine Rezolucijom 56/83, nalažu da „nijedna država ne smije priznati kao zakonitu situaciju koja je stvorena ozbiljnim narušavanjem preemptornih normi opšteg međunarodnog prava,“ što uključuje genocid i zločine protiv čovječnosti, „niti smije na bilo koji način pruziti pomoć usmjerenu ka održavanju takve situacije.“
Nažalost, određeni faktori u međunarodnoj zajednici ignorišu ove pravne obaveze, birajući liniju manjeg otpora i opredjeljujući se da se ne miješaju u „situaciju na terenu,“ iako su istovremeno svjesni kako je zapravo stvorena takva situacija. Ako od nas tražite da prihvatimo rezultate Miloševićevog projekta, to je nešto što zasigurno nećemo učiniti. Ne možemo učiniti tako nešto, a istovremeno ostati čvrsto opredijeljeni za reforme.
S dužnim poštovanjem, moram vas pitati: Na kakvim je principima zasnovana sadašnja politika međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini? Na čemu se zasnivaju navodne reforme? Daytonski sporazum nije u potpunosti proveden. Ozbiljno su narušene međunarodne konvencije i druge međunarodne pravne obaveze. Ignoriše se presuda Međunarodnog suda pravde. Na posljednjim izborima narod se jasno opredijelio šta je ono što želi, a šta ne želi.
Nejasno je, dakle, šta ostaje. Jasno je ko želi status quo, a ko reforme. Nejasno je jedino da li će se Međunarodna zajednica zauzeti za pravne i moralne obaveze, jedine garante stalnog mira i stabilnosti, ili će nastaviti da podržava status quo.
Optužuju nas da se usredsređujemo na prošlost i da ne gledamo u budućnost, ali pogledajmo na trenutak činjenice. Mi smo ponudili izmjene na Zakon o državljanstvu kako bismo omogućili da pola miliona bosanskih izbjeglica rasutih širom svijeta kao rezultat genocida i etničkog čišćenja ne izgube državljanstvo Bosne i Hercegovine. Deset predstavnika iz entita Republike Srpske blokirali su ove promjene više puta entitetskim glasanjem s jasnim, javno proglašenim ciljem - da uskrate ovim ljudima pravo na bh.državljanstvo.
Ponudili smo zakon koji zabranjuje negiranje holokausta i genocida kako bismo osudili ponašanje koje svakodnevno vidimo na ulicama i stadionima Republike Srpske i koje uveliko sprječava povratak. Istih deset predstavnika su blokirali i ovaj zakon. Tada ste nam rekli da je zakon blokiran našom greškom jer nije „dobro napisan.“ Za vašu informaciju, zakon je urađen po modelu sličnog zakona koji se primjenjuje u Belgiji i ne razlikuje se u tolikoj mjeri od zakona koji su na snazi u 11 zemalja Evropske unije.
Prihvatili smo sve pokušaje da se izvrši reforma policije, čak i kad je svaki sljedeći pokušaj ozbiljno odstupao od prethodno dogovorenih rješenja. Odbili smo da zadržimo naziv policija Republike Srpske, ali smo ponudili kompromis kojim bi se stvorila policija Bosne i Hercegovine u Republici Srpskoj. Ovaj prijedlog u potpunosti slijedi upute Vinzenzoa Coppolae, šefa Misije EUPM-a u Bosni i Hercegovini, koji je prošlog mjeseca jasno rekao da, kako bi se zadovoljili evropski standardi, citiram „Možete imati policiju u Republici Srpskoj, ali ne policiju Republike Srpske.“
Tvrdite da želite da se mi pridržavamo evropskih normi slobode, jednakosti i demokratije, ali nas kritikujete kada vas shvatimo ozbiljno i pokušamo primijeniti ove norme u praksi.
Postoje činjenice koje se nikako ne mogu osporiti. Više je nego jasno ko želi, a ko ne želi reforme u Bosni i Hercegovini. Vijeće Evrope nam je jasno naložilo da reforme moraju uključiti ukidanje entitetskog glasanja i naš stav smo zasnovali na toj uputi. Evropski Parlament nam je potom naložio da se entitetsko glasanje u budućnosti može primjenjivati samo na određena ovlaštenja, a prošlog mjeseca smo u Washingtonu u potpunosti prihvatili američki prijedlog koncipiran na ovim principima.
Činjenica je da entitetsko glasanje ne bi danas predstavljalo problem da je Daytonski sporazum u potpunosti proveden. Da su se izbjeglice vratile u Republiku Srpsku, kako je predviđeno Aneksom VII- entitetski veto ne bi bio etno-teritorijalni mehanizam koje bi ovaj entitet koristio da blokira reforme koje streme da od Bosne i Hercegovine stvore modernu, demokratsku državu, funkcionalnog člana evropske porodice naroda. Rukovodstvo ovog entiteta stalno se vraća u prošlost, s jedinim ciljem da održi situaciju koja je, po riječima Ujedinjenih nacija stvorena s ciljem da se „Iz željenog teritorija otjera stanovništvo kako bi se tu naselili Srbi.“
Dok sam uvjeren da svi znate da je rukovodstvo Republike Srpske odgovorno za politički zastoj, smatram da morate naći političku volju kako bi se identifikovao krivac, ma koliko je to strateški ili politički nezgodno u ovom trenutku. Umjesto da trenutni razvoj događaja opravdavate „svađama“ lokalnih političara, morate naći odgovor zašto Dayton nije u potpunosti proveden. U suštini ne postoje „svađe.“ Postoje samo ljudi koji nastoje da održe Miloševićev projekt i oni koji žele da ga okončaju. Međunarodna zajednica mora zauzeti principijelan stav u ovoj borbi, jer svako drugačije rješenje prijeti da dalje dugoročno destabilizuje region.
Danas smo Komšić i ja uputili pismo generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, stotinama vlada i međunarodnih organizacija, tražeći isto ono što tražim od vas : vašu pomoć da od Bosne i Hercegovine stvorimo modernu, funkcionalnu, demokratsku evropsku državu, koja će svojim narodima pružiti jednakost i pravdu na svakom dijelu njene teritorije.
U izještaju UN-a o Srebrenici stoji: « UN je u Bosni i Hercegovini doživio najteže i najbolnije trenutke u svojoj istoriji. Greškama, lošom procjenom i nemogućnošću da procijenimo zlo protiv kojeg smo se borili, nismo bili u stanju da spasimo narod u Srebrenici od srpske kampanje masovnog pokolja. Niko ne može žaliti više nego mi za prilikama koje smo propustili da provedemo mir i donesemo pravdu. Niko više od nas ne žali što međunarodna zajednica nije uspjela da provede odlučnu akciju da zaustavi patnje i okonča rat koji je donio toliko žrtvi. Srebrenica je jasno pokazala istinu koju su Ujedinjene nacije, a i cijeli svijet, shvatili prekasno: da je Bosna bila pitanje moralnog principa u istoj mjeri koliko i vojnog sukoba. Srebrenička tragedija će nas progoniti zauvijek».
Nadam se da ćete prepoznati vrijednost i važnost ovog izvještaja, kako bi se spriječili slični izvještaji u budućnosti, kojih već ima previše, koji izražavaju žaljenje zbog fijaska međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Još jednom bih zahvalio međunarodnoj zajednici što je okončala zvjerstva u Bosni i Hrecegovini. Međutim, dok je Dayton okončao vojni sukob i genocid, Bosna i Hercegovina i dalje ostaje pitanje principa baš kao i prije 12 godina. Dok Srebrenica ostaje ožiljak u našoj kolektivnoj istoriji, težina tog iskustva će se samo povećati ukoliko rezultati genocida i dalje budu prisutni, a mir i stabilnost bit će trajno ugroženi", zaključio je izlaganje dr. Haris Silajdžić.
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
