Šest hiljada ljudi u tužnoj koloni kroči prema Potočarima: Često sanjamo sve ono...
Prilikom proboja na slobodnu teritoriju veliki broj Srebreničana 1995. godine nije uspio do kraja iskoračati takozvanim "Putem spasa", a upravo trasom dugom blizu 100 kilometara u narednim danima proći će učesnici ovogodišnjeg Marša mira.
U Nezuku su se sastale sve grupe koje su prethodnih dana krenule iz raznih dijelova BiH, a među ovogodišnjim učesnicima je i Umija Sulejmanović iz Potočara koja je skupa s mamom i sestrom 1995. godine u jednom od kamiona iz rodnog mjesta prešla u Visoko gdje i danas živi.
Njen otac i brat tog jula su krenuli "Putem spasa", ali su zarobljeni i odvedeni u logor te ubijeni. Njihove posmrtne ostatke pronašla je prije sedam godina, a nakon toga su vječni smiraj pronašli u Memorijalnom centru u Potočarima.
"Tada mi je poginulo i mnogo drugih članova familije. Već deset godina učestvujem u Maršu mira i svaki put mi bude teško. Sjetim se svega kroz šta su oni prošli. U neku ruku sve izdržim kako bih odala počast svima onima koji nisu uspjeli preživjeti na tom putu", kaže nam Umija.
Posljedice od svih strahota kroz koje je prošla u periodu od 1992. do 1995. godine i danas osjeti.
"Često sanjam sve ono što se dešavalo, odnosno kako su ljude odvodili. Prilikom našeg izlaska iz Srebrenice, u međuzoni jedan od srpskih vojnika uhvatio je moju mamu za ruksak te joj tražio novac i zlato. Sestra je počela plakati i u tom trenutku smo uspjeli proći, toga se posebno sjećam", nastavlja naša sagovornica.
Tridesetčetverogodišnji Demir Karčić iz Ilijaša već četiri godine u Maršu mira prolazi "Putem spasa", a kako nam kaže sve dok bude živ i zdrav učestvovat će u ovom pohodu.
"Teško je bilo šta reći. Za ovo se pripremam svake godine izvjestan period, a emocije uvijek budu pomiješane. Onaj ko je preživio na ovom putu na pravi način može osjetiti sve ono što se dešavalo", ističe Karčić koji je rođen 11. jula, ali dan rođenja ne proslavlja.
Za razliku od ranijih godina, ovaj put osobe će se prvi put kretati izvornom rutom Kolone spasa, s obzirom na to da su u proteklom periodu pripadnici Federalne uprave civilne zaštite, Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u našoj zemlji deminirali trasu.
"Ove godine imamo oko šest hiljada učesnika, a vremenski uslovi nam ne idu na ruku, zbog čega svi ljudi moraju biti pod oprezom. Određene izmjene smo napravili na trasi tako da smo vratili jedan dio originalnog puta iz 1995. godine. Trasa je duga oko 13 kilometara i mnogo je zahtjevna. Na tom putu se nalazi i priča o padu Bukve, odnosno zasjedi kolone koja se kretala iz Srebrenice gdje smo za jedan dan izgubili blizu hiljadu osoba", rekao nam je Munib Habibović, potpredsjednik Pododbora za Marš mira 2018.
Habibović je jedan od onih Srebreničana koji se u julu 1885. godine prolaskom kroz "Put spasa" uspio probiti na slobodnu teritoriju u Nezuku.
Danas živi u Srebrenici, a kako nam kaže život u ovom bh. gradiću odvija se sasvim normalno.
"S normalnim ljudima se svugdje može normalno živjeti. Život se može svugdje vratiti u normalu, ali bi kod nas političari trebalo da promjene stavove prema određenim pitanjima", smatra Habibović.
I ove godine bit će upriličeni historijski časovi na značajnim lokacijama na "Putu spasa" u okviru kojih će preživjeli Srebreničani učesnicima Marša mira pričati o strahotama kroz koje su prošli za vrijeme probijanja na slobodnu teritoriju.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
