Šefik Mujin: Dimnjačara je sve manje, ali kada ih vidite uhvatite se za dugme
Zenica je nekada bila poznata po veličini i broju dimnjaka koji su se izdizali u njoj, a danas tih dimnjaka je sve manje, baš kao i dimnjačara čiji zanat polako nestaje.
Šefik je svoj zanat stekao u Građevinskom školskom centru "Boris Krajger" u Mariboru, a u Ljubljani je očistio svoj prvi dimnjak. U Zenici je od 1984. godine radio u JKP "Komrad" Zenica, sve do 2005. godine kada veliki broj njegovih prijatelja odlazi u penziju, a on pokreće svoj uslužni obrt "Dimnjačar" Zenica.
Zenički dimnjačar je na početku razgovora za Klix.ba kazao kako je potreba za dimnjačarima u Bosni i Hercegovini velika, a posebno zbog velikih zagađenja koja se javljaju u zimskim mjesecima.
"Uvijek ima posla za dimnjačare u Zenici, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini. Međutim, kako nema škole, osim u Širokom Brijegu koja ima teoriju, ali ne i praksu, ovaj posao polako nestaje, iako iz godine u godinu postoji sve veća potreba za mladim dimnjačarima", kazao je Šefik.
Prva ruka Šefika je njegov sestrić, Elmedin Hodžić, koji je po zanimanju automehaničar, ali više ljubavi posvećuje dimnjačarstvu.
"Svoje poslove, s vremena na vrijeme, obavljam s njim. Ovo nije Elmedinovo zanimanje, ali ga ovaj posao zanima. Mnogo ljudi me pitalo kako i na koji način da dođu do zanata, ali ja imam svog pomoćnika. Ove godine ću ga prijaviti, iako sam to pokušao uraditi i prošle godine te su mi nakon sve potrebne dokumentacije rekli da dimnjačara nema na birou", kazao je 51-godišnji Šefik.
U narodu postoji vjerovanje da dimnjačari donose sreću pa mnogi kada ga spaze hvataju se za dugme na odjeći. Šefik kaže da je tako u čitavom svijetu.
"Možda donosi onome kome očisti dimnjak i ko uspije zapaliti vatru, ali neku drugu vrstu sreće ne znam. To je tako u narodu, a postoji i jedna priča iz davnina. Navodno, dimnjačari su baš kao i pekari, ustajali rano ujutro, možda i prije pekara, jer trebalo je i njima očistiti dimnjake. Veliki broj domaćina u kućama znao je čekati dimnjačare oko četiri ili pet sati ujutro, a kada bi dimnjak bio očišćen domaćin bi zapalio vatru, skuhao doručak i slično. Međutim, kako postoji ona fraza 'Ko rano rani dvije sreće grabi', smatralo se da je dimnjačar ugrabio dvije, te da je jednu poklanjao onome ko ga prvi vidi. Da ne bi bilo tek-tako, uhvati se za dugme", rekao je te dodao:
"Moram reći da sam iznenađen da se ljudi u Zenici i danas dan uhvate za dugme kada me vide. Djeca i osnovci uvijek to urade, ali veliki broj i starijih osoba se uhvati za gumb. Tako, kad vidite dimnjačara sa alatom i poznatom kapicom, uhvatite se za dugme."
Šefik je kazao da je svaki početak težak, ali da zahtjeva mnogo upornosti i strpljenja. Svoju crnu kapicu i alat još uvijek ne razmišlja ostaviti po strani, a cilj mu je da nauči mlade ljude svom zanatu.
"Nakon dvije ili tri godine kada te ljudi upoznaju, bude lakše i iz godine u godinu postaje svakodnevnica. Ja još ne razmišljam da odustanem od ovog posla, radit ću dok mogu, ali cilj mi je da što više mladih upoznam s ovim poslom, te ukoliko je nekome potrebna neka pomoć, a javljalo se dosta njih, neka me slobodno nazovu i svima ću pomoći da postanu dimnjačari", zaključio je Šefik u razgovoru za Klix.ba
