INTERVJU / "SDA ne pristaje na treći entitet, ni sada ni bilo kada"
Gospodine Tihiću, kada će biti formirana vlast na državnom nivou u Bosni i Hercegovini?
Ne mogu vam dati tačan odgovor. Moguće je da to bude i do nove godine. No, s obzirom na sadašnje stanje stvari i toku razgovora vjerovatnije je da će to biti u januaru mjesecu.
Očigledno je da unutar stranaka koje su osvojile određeni dio glasova i koje su proglasile izbornu pobjedu, postoji sraz. Na jednoj strani je Socijaldemokratska partija i Stranka demokratske akcije, na drugoj su Hrvatska demokratska zajednica Dragana Čovića i Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Osnovni je problem, čini se, mjesto predsjedavajućeg Vijeća minstara BiH. Vi ste u više navrata javno stali iza kandidature predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije za mjesto mandatara državne vlade. Ostaje te li i dalje pri tom stavu?
Ne mislim ja da je glavni problem ko će biti predsjedavajući Vijeća ministara BiH. nažalost, takva je politička scena. Napravljena su dva nacionalna bloka, u Republici Srpskoj srpski, kod Hrvata hrvatski nacionalni blok od dva HDZ-a. Ovdje, na sredini, imamo jedan evropski, bosanski blok koji nije formalizovan nikakvim sporazumom ali koji otprilike dijeli zajedničke vrijednosti evropskog puta BiH kao države ravnopravnih naroda i želi da se tome priključe i druge stranke.
Pa, minimum podrazumjeva, svakako, ispunjavanje uvjeta iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, rješavanje pitanja državne imovine, vojne imovine, popisa stanovništva, znači i ustavnu reforme. E, sad, tu se razlikujemo po pitanju obima tih ustavnih reformi. U Republici Srpskoj bi to sveli samo na provođenje odluke Suda iz Strasbourga a i nju u reduciranom obliku. SDA smatra da prioritet trebaju biti ustavna rješenja koja će omogućiti funkcionalnije institucije BiH, onemogućiti zloupotrebu entitetskog i etničkog svjesni da i entitetsko i etničko ostaje jer je to na neki način i sudbina BiH kao multietničke države. Hrvatska strana ide i dalje, i smatra da ustavna reforma treba zahvatiti i drugačiju teritorijalnu organizaciju što je sada, smatram, nerealno.
Treba naći neki zajednički imenitelj vezano za ustavnu reformu, i smatram da ćemo mnogo lakše postići dogovor o drugim pitanjima koja sam spomenuo iz SSP-a. Ali, evo, mislim da je minimum, da tako kažem, legalizacija svih dosada prenesenih nadležnosti u Ustav BiH, zatim evropska klauzula, što mi nam omogućilo da idemo brže u ispunjavanju uvjeta za članstvo u EU i NATO. Također, moguće je napraviti nešto funkcionalnije državne institucije, i Vijeće ministara BiH, i Predsjedništvo BiH i Parlament BiH, mada ne znam dokle se tu može ići. I, naravno, ova presuda iz Strasbourga koja ne bi obuhvatila samo Predsjedništvo nego i Dom naroda BiH, kako bi osigurali da i u tom domu mogu biti birani delegati iz reda ostalih i Srbi iz Federacije, odnosno Hrvati, Bošnjaci i ostali iz Republike Srpske. To je, mislim, neki minimum.
Ravnopravnost Hrvata u oba entiteta
Očigledno je da postoje dijametralno suprotni stavovi stranaka. Je li moguće da se ovom nastajućem proevropskom, programskom bloku pridruže neke druge, manje stranke ili SDA ostaje vjerna koalicionim partnerima, SNSD-u koji je, zapravo, po rezultatima i neupitan, i HDZ-u BiH? Kako, zapravo, riješiti hrvatsko pitanje sa jasnim zahtjevima Dragana Čovića, iako je, evo, i Thomas Countryman (pomoćnih zamjenika državnog sekretara, op. F. B.) rekao kako treći entitet nije dio rješenja.
Šta je realno? Možda teritorijalna reorganizacija entiteta. Mi sada imamo jedan unitaristički entitet, Republiku Srpsku, te decentraliziranu Federaciju BiH. Imamo u Republici Srpskoj u kojoj je građanski koncept vlasti, u Federaciji i državi BiH imamo etnički, entitetski sistem. Mogli bi možda, na neki način sihronizovati i ta asimetrična rješenja koliko-toliko približiti, recimo, ako bi napravili drugačiju teritorijalnu reorganizaciju Federacije, ali i Republike Srpske, gdje bi imali regije u Republici Srpskoj gdje bi Hrvati bili nekakva većina, ili u Podrinju, gdje su Bošnjaci većina u području oko Srebrenice... Također, ista je situacija i u Federaciji, recimo tamo na području Drvara, Glamoča, Bosanskog Grahova gdje su Srbi većina...
Kao neka vrsta zajednice općina?
Kada bi se napravilo tako nešto, možda bi to mogao biti nekakav kompromis između postojećeg stanja i zahtjeva za potpuno drugačijom teritorijalnom reorganizacijom. Svakako, treći entitet nije rješenje. Mi nikad nećemo pristati na treći entitet.
Sistem spojenih posuda
Čini se da se u posljednjih osam godina, uvijek kada se dođe blizu nekog rješenja, ili u predizborno vrijeme, pojave se maksimalistički zahtjevi, otcjepljenje RS-a, ukidanje entiteta, ili stvaranje trećeg entiteta. Ova posljednja priča ne zamire iako su izbori prošli.
U Bosni i Hercegovini, u politici, postoji sistem spojenih posuda. Isključivost na jednoj stvari ima za posljedice isključivost u drugoj, trećoj. Tako je bilo i sa aprilskim paketom, sjetit ćete se. Kada su Srbi bili pristali na iskorak i kompromis, imali smo iskakanje Stranke za BiH i HDZ 1990, što je vodilo tome da se i Milorad Dodik i neke druge srpske stranke vrate na početne, minimalističke pozicije. Tako je i sada. Bojimo se da neki pretjerani zahtjevi za strukturalnom, pogotovo ustavnom reformom mogu stvari vratiti na početak, a početak je status quo. Zadržavanje postojećih dejtonskih rješenja. zbog toga, moramo biti realni. Rekao sam o čemu bi se mogli eventualno dogovoriti i na šta bi mogla eventualno pristati srpska strana, svakako ne na novu teritorijalnu organizaciju. A mi nikad nećemo pristati na treći entitet u Federaciji i uopće na treći entitet.
Sa Socijaldemokratskom partijom je SDA otvorila pregovore. Javnost još nema detaljnijih informacija. Na izjavama nakon sastanka sudionici su kazali kako će se pokušati dogovoriti oko zajedničkih stavova i eventualnog programa za buduću vlast. Dokle se došlo sa nekom zajedničkom platformom koja će biti ponuđena drugim strankama u državi, Federaciji?
Mi smo na samom sastanku naši timovi su bili pripremili dokumente, SDA jedan, SDP drugi dokument. U njima ima dosta sličnosti, ima i razlika. Onda smo se dogovorili da to naši timovi, gospoda Nikšić i Genjac, te gospoda Sarajlić i Hadžić, rade na tome, i to je još u pripremi.
Postoje određene razlike, sigurno će biti i određenih problema da se uspostavi ukupan dogovor i ta linija od kantona do državnoga nivoa, kako u našim međusobnim odnosima, tako i prema određenim partnerima. Mi ćemo nastojati da te razlike budu što manje, odnosno da ih prevaziđemo. Normalno, SDP mora preuzeti jaču ulogu, oni su ipak pobjednička stranka i ne mogu sebi dozvoliti luksuz da ne pregovaraju sa nekim strankama, kao što dosad nisu razgovarali sa HDZ-om i SNSD-om, bez obzira kakav ishod tih razgovora bio. To, na neki način, koči uspostavu vlasti u kantonima, u Federaciji, na državnom nivou. Treba razbiti predrasude o tome ko će koga prvi zovnuti i ko će kome otići.
Još nismo istinski demokratsko društvo
Da li ste, pored programskih, razgovarali o nekim kadrovskim rješenjima? Mediji već kalkuliraju sa određenim imenima, a nije nikakva tajna da i vi unutar stranke imate kadrove koji su vam bliži?
Mi u Stranci nismo još uopće otvorili pitanje imena. Ne znamo još koje pozicije će pripasti kojoj stranci, ne znamo ni koje će stranke tvoriti parlamentarnu većinu.
Mi imamo iskustva iz dosadašnjim implementacija, ne trčimo pred rudu za razliku od ovih stranaka koje već imaju kandidate iako ne znaju hoće li uopće biti na vlasti.
Dobro, ali opet, bilo je veoma od, recimo, Narodne stranke Radom za boljitak da je već tokom izborne kampanje rekla kako je Mladen Ivanković njihovo rješenje za državnog premijera. Meni je to u nekom demokratskom svijetu pozitivna stvar a čini se da se kod nas imena kriju zbog unutarstranačkih trvenja.
Generalno gledajući, mi još nismo pravo demorkatsko društvo. U nas nema jednog izbornog pobjednika, imamo barem tri izborna pobjednika. Imamo takav Ustav, takav Izborni zakon. Izborni pobjednici u demokratskim društvima mogu kazati: Mi ako pobijedimo, imat ćemo premijera. Ovdje to nije slučaj, možete imati najviše mandata a da se dobijete entitetsku i etničku većinu.
A može li se da nakon svih razgovora, Stranka demokratske akcije ode u opoziciju? Čini se da bi to bio veliki udarac za rukovodstvo stranke?
Ne znam da li bi to bio neki poseban udarac rukovodstvu stranke, ali bi to bilo loše za SDA. Jer sve stranke učestvuju na izborima da bi bile dio vlasti jer jedino kao vlast mogu ispuniti ono što su obećali biračima, u većem ili manjem obimu.
Može se svašta desiti. Može se desiti i da SDA bude u opoziciji, da i SDP bude u opoziciji. Svakakve su matematike moguće. Ali, mislim da je realno očekivati da u interesu BiH i našeg evropskog puta SDA i SDP naprave koaliciju i nekakva pojedinačna rješenja, pogotovo u implementaciji, u smislu zastupljenosti u institucijama vlasti ne bi smjele omesti opći interes.
