Schmidtove greške u koracima: Kako je "zaboravio" da postoje i domaće institucije

Već je poznato da Schmidtovo nametanje podržavaju Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, dok je Evropska unija protiv izmjena Izbornog zakona BiH na ovakav način.

Kako saznajemo, mnogi zamjeraju Schmidtu jer je napravio nekoliko "grešaka u koracima", prvenstveno jer je propustio pružiti priliku domaćim institucijama da sami pokušaju donijeti odluke i riješiti određena pitanja. Svi dosadašnji razgovori o izmjenama izbornog zakona su bili neformalni, od sarajevskih do neumskih sastanaka.

Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko je, naprimjer, godinama pozivao domaće institucije da zabrane negiranje genocida i ratnih zločina, a zatim se ta tačka pronašla i u državnom parlamentu gdje nije dobila podršku u više navrata. Tek tada je Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona.

Za razliku od Inzka, Schmidt ima plan nametnuti izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH koje se tiču Federacije BiH, a da prije toga ta tema nikada nije bila u Federalnom parlamentu.

Također, Schmidt javnosti nije ponudio mogućnost da se upozna sa potencijalnim izmjenama zakon i ustava, čime je također prekršena jedna od nepisanih procedura. Tek kada su mediji počeli roviti i istraživati ovu temu došlo je do pritiska političkih stranaka i javnosti te analiziranja dokumenta. Tome u prilog ide i činjenica da je razgovarao s nekim političkim liderima, a da im nije govorio o svojim namjerama.

Ono što je veoma važno po ovom pitanju jeste da visoki predstavnik djeluje na osnovu Poglavlja 7 Povelje UN-a - Intervencionizam gdje se kaže da prvo treba pružiti priliku domaćim institucijama, a tek onda intervenisati.

Dalje, u nacrtu koji je procurio u javnost, Schmidt definiše i izmjene instituta zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Taj institut postoji na svim nivoima vlasti, dakle i na državnom i entitetskom, no pitanje koje se postavlja Schmidtu glasi kako će intervenisati samo u ustav jednog entiteta, ako se zna da je visoki predstavnik zadužen za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma, prema Aneksu 10, a entitetski ustav nije dio tog teksta, za razliku od države BiH.

Ako bi i htio definisati listu u vezi s zaštitom vitalnog nacionalnog interesa, to je prvo trebalo uraditi na državnom nivou, a zatim je spustiti na oba entiteta. U ovom slučaju se stvara vakum i konfuzija za sudije Ustavnog suda BiH koji će imati jednu listu za FBiH, drugu za RS i treću za državni nivo.

Kada je visoki predstavnik Wolfgang Petrich pravio amandmane na entitete ustava, početkom 2000-tih godina, to je rađeno na osnovu odluke Ustavnog suda i urađeno je u oba entiteta odmah prema sporazumu i političkom dogovoru.

Pitanje koje se također postavlja jeste kako je Schmidt došao do cifre od 3 posto za uvođenje cenzusa za svaki kanton u Federaciji BiH. Zašto to nije bilo manje od tri posto ili više od tri posto i kako se došlo do tačno tri posto? Takve osnove nema niti u ustavu niti igdje. Očigledno da se do tri posto cenzusa došlo gledajući rezultate izbora tamo gdje idu u korist HDZ-a.

I za kraj, još jedna greška u koracima. Visoki predstavnik ima namjeru koristiti rezultate popisa iz 2013. godine. Prema evropskim pravnim standardima, građani su trebali prije popisa biti informisani da će ono što napišu biti korišteno i na ustavne odnose. Dakle, ne mogu se korisitit podaci ukoliko građani nisu pravovremeno znali da će odnosno reflektirati na promjene ustava.