Ključno pitanje
101

Sarajlije su na demonstracijama 5. aprila 1992. poručile: Mi ne želimo kantone

B. R.
(Screenshot: TVSA)
(Screenshot: TVSA)
Na antiratnim demonstracijama u Sarajevu iz 5. aprila 1992. godine pojedini su se protivili i kantonizaciji Bosne i Hercegovine. Skoro tri decenije od završetka rata još postoji nezadovoljstvo ustavnim uređenjem.

Na snimcima Televizije Sarajevo (TVSA) se vidi grupa demonstranata koja je nosila transparent na kojem je na engleskom bilo ispisano: "We don't want cantons (Mi ne želimo kantone)". Ova poruka je bila odgovor na prijedlog portugalskog diplomate Josea Cutilera i britanskog političara Petera Caringtona.

[TWITTER]1511362750907404293[/TWITTER]

Oni su u martu 1992., nedugo nakon što je na referendumu odlučeno da Bosna i Hercegovina bude nezavisna zemlja, predložili kantonizaciju, decentralizaciju po etničkoj osnovi. Sporazum kojim je prihvaćeno ovakvo unutrašnje ustrojstvo države je potpisan 18. marta 1992. u Sarajevu. U međuvremenu se iz sporazuma povukao tadašnji čelnik SDA i predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Kantonizacija se ipak desila. Nije provedena na cijelom njenom prostoru, već na prostoru koji dominantno naseljavaju Bošnjaci i Hrvati. Politički čelnici Bošnjaka i Hrvata su se Vašingtonskim sporazumom iz 18. marta 1994. obavezali na formiranje Federacije Bosne i Hercegovine u kojoj se nalazi deset kantona. Etničko pitanje je bilo jedno od ključnih prilikom kantonizacije FBiH.

Ovi kantoni su potvrđeni Dejtonskim mirovnim sporazumom. Pojedinima su oni neprihvatljivi tvrdeći da je riječ o iracionalnoj organizaciji kojom se otežava funkcionisanje FBiH. S druge strane, neki smatraju da je postojeći ustroj jedini moguć za Bosnu i Hercegovinu.