Portal "The Star"
0

Sarajevski mostovi - simboli obnove i pogleda u budućnost

Sarajevo-x.com
Crveni vosak popunjava rupe na ulicama u centru Sarajeva, koje su ostale od minobacačkih granata i drugog oružja koje se sručilo na grad koji se našao pod opsadom 1992. godine.

Sarajlije su te rupe uredili i prozvali sarajevskim ružama. One su samo jedno od pozitivnih iznenađenja za putnike koji stižu u ovaj grad, piše portal "The Star", odnosno njihov saradnik Ben Stubbs.

Glavni grad Bosne i Hercegovine odražava bezbroj kulturnih utjecaja, uklesanih u njegove kamene ulice kroz stoljeća. U vrijeme kad muslimanski poziv na molitvu odjekuje preko ulice u ranim jutarnjim satima kroz sumaglicu, pekare i kafići u starom dijelu grada otvaraju svoja vrata u novom danu.

Ali, ništa ne simbolizira novo obnavljanje Bosne i Hercegovine kao pješačenje raznim mostovima koji premošćuju puteve kroz glavni grad BiH.

U Sarajevu je najpoznatiji most Latinska ćuprija. Stekao je popularnost kad je na njemu ubijen austrijski car Franz Ferdinand 1914. godine. Ovaj događaj se često spominje kao povod za Prvi svjetski rat. Danas, most je okružen prodavačima i ljudima koji preko njega žele otići u obližnji park kako bi ugrabili hlad za vrijeme ljetnih vrućina.

Još jedan od značajnih mostova je na nekoliko minuta hoda od Latinske ćuprije - tzv. Most Romea i Julije. Tokom rata u BiH, dvoje ljubavnika različite vjere ubijeni su iz vatrenog oružja blizu Vrbanja-mosta dok su pokušavali pobjeći iz grada koji je bio pod opsadom. Danas, u suho cvijeće puše vjetar, a u blizini mosta rekreiraju se biciklisti.

Most na izlazu iz grada ima naziv Kozija ćuprija. Legenda kaže da su je izgradila dva brata u blizini džamije u 16. stoljeću. Bio je veoma značajan za trgovce koji su dolazili iz Makedonije i Turske, kao i za muslimane koji su odlazili na hodočašće. Danas do njega vodi niz topola od lokalnog bazena koji ljeti izgleda kao da tu dolazi pola stanovništva Sarajeva na kupanje.

Na vrhuncu opsade, Sarajevo je bilo uništeno napadima Srba koji su s brda gađali grad. Infrastruktura je bila uništena, ulice izmrvljene od artiljerijske paljbe, a put do hrane i vode bio je prepun opasnosti. U krugu Sarajevske pivare bio je jedan od rijetkih izvora pitke vode koji je veoma puno značio Sarajlijama. I danas, kad se mir vratio u ovaj slikoviti grad u kotlini, mnogi se s tugom sjećaju toga.

Danas je tu pivnica u kojoj možete popiti, između ostalog, i Sarajevsko pivo. Na opće iznenađenje, to nije nikakav bunker u kojem možete dobiti ustajali kikiriki već sasvim solidan pub.

"Dok sjedim za stolom s pogledom na zelena brda iznad grada, domaćini mi govore da sam došao u najbolji pub na balkanu. U ponudi su osim vrhunskih piva, razne vrste sira, finih vina, ali i balkanski specijaliteti. Konobar koji mi donosi piće je jedan od 710 radnika u pivari", piše Stubbs.

Nastavlja kako u mirnoj noći možete duž obale Miljacke piti pivo ili bosansku rakiju i raspravljati o uspjehu fudbalskog kluba "Sarajevo".

Navodi još jednu pozitivnost.

"Noćni izlazak u Sarajevu neće vas puno koštati jer cijene nisu ni blizu onima u zemljama zapadne Evrope. Nakon večeri u kojoj smo probali razne vrste piva, "klimavih nogu" vraćali smo se uličicama grada, između sarajevskih ruža, osvrćući se na brda iznad grada. Danas mnoge porodice uživaju u večernjim šetnjama, gradom kruže svježe ofarbani tramvaji, a preko dana starci igraju šah na otvorenom, dok pogrbljeni stoje nad figurama i koncentrišu se na svoj idući potez", završio je Stubbs.