Savić je proglašen krivim jer je od aprila do septembra 1992. godine, kao pripadnik "neutvrđene paravojne formacije", a potom i kao komandir Treće čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske učestvovao u hapšenjima, protjerivanjima, maltretiranjima i ubistvima civila sa područja Višegrada i Rudog.
Sud BiH je 17. decembra 2008. godine, po okončanju iznošenja dokaza Tužilaštva BiH, uvažio zahtjev odbrane da se Saviću ukine pritvor koji mu je bio određen zbog mogućnosti utjecaja na svjedoke. Tada su mu određene mjere zabrane i morao je predati lične dokumente, zabranjeno mu je da napušta mjesto prebivališta, te određeno obavezno javljanje u nadležnu policijsku stanicu.
Prvostepenom presudom dobio je kaznu od 18 godina zatvora.
Drugostepenom presudom Savić je oslobođen optužbe da je od 7. juna pa do kraja septembra 1992. godine, dolazio uniformisan i naoružan u kuću osobe čiji su inicijali T.B. u Višegrad, gdje ju je silovao i ponižavao, govoreći da je "dosta rađala muslimansku djecu i da treba rađati srpsku", te tukao i prijetio joj da ne smije nikome reći. Navedena presuda je konačna i na nju ne postoji mogućnost žalbe.