Činjenice upućuju na zaključak kako se BiH brzopleto upustila u "eksperiment" bolonjskog sistema obrazovanja. Stječe se dojam da je u proteklih deset godina, koliko bolonjski sistem egzistira u BiH, on donio više štete nego koristi. Da jedinstveni sistem visokog obrazovanja funkcionira s poteškoćama i u ostalim evropskim zemljama pokazuju činjenice da ogroman broj studenata, ali i nastavnog kadra u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Švicarskoj podržava vraćanje starom, provjerenom sistemu obrazovanja.
Nesumnjivo je da je BiH, ukoliko je željela koračati prema Evropskoj uniji, morala, između ostalog, potpisati i sporazum o uvođenju bolonjskog sistema na bh. univerzitete. Pitate li studente i profesore da li je BiH bila spremna za takvu promjenu, dobit ćete negativan odgovor. Zašto? Zbog toga što bolonjski sistem obrazovanja u teoriji djeluje sjajno, ali i utopistički. Realnost je drugačija, naročito za zemlje u tranziciji poput BiH.
Dosadašnji način funkcionisanja bolonjskog sistema izuzetno je površan, parcijalan i neprincipijelan. Za potpuni bolonjski sistem neophodni su uslovi, poput edukacije nastavnog kadra o njegovom smislu. Zatim sistem predavanja, vježbi, testiranja i ocjenjivanja, sve to na bh. univerzitetima se sprovodi individualno, bez kontrole ili čak težnje za jedinstvenim sistemom. O načinu funkcioniranja bolonjskog sistema obrazovanja na Univerzitetu Sarajevo razgovarali smo s profesorom Farukom Mekićem, prorektorom za naučnoistraživački rad na Univerzitetu u Sarajevu.
"Uslovi za sprovođenje bolonjskog sistema su osigurani potpisivanjem sporazuma o preuzimanju tog sistema, ali država nije osigurala prostorne i nastavne kapacitete da se on sprovede do kraja. Bilo je potrebno osigurati novčana sredstva, kao što su to uradili Hrvatska i Srbija, ali to se u BiH još uvijek ne dešava u sferi visokog obrazovanja", rekao je Mekić za Klix.ba.
Neke od prednosti bolonjskog sistema su stvaranje jedinstvenog sistema obrazovanja u Evropi, koji će svima dati jednake šanse, zatim povećanje konkurentnosti kadra nakon stjecanja obrazovanja, razmjena nastavnog osoblja i studenata tokom studija. Osim toga, pretpostavljena je mogućnost obavljanja prakse u inozemstvu, saradnja među univerzitetima, jedinstven sistem ocjenjivanja (ETCS bodovi), korištenje brojnih programa (CEEPUS, ERASMUS...) koji finansiraju studijska putovanja, i brojne druge prednosti. Ideja je odlična, ali čini se nedovoljno razvijena.
Studenti nezainteresirani za međunarodnu razmjenu
Jedan od najvećih problema je nedostatak nastavnog kadra na gotovo svim fakultetima.
"Propisi bolonjskog procesa tačno definiraju koliko je potrebno nastavnog kadra u odnosu na broj studenata, koliko kabineta i drugih potrebnih stvari. Trenutno na Univerzitetu Sarajevo nedostaje blizu 800 profesora i drugih saradnika da bi se normalno odvijao Bolonjski proces. Nastava se još uvijek održava u starim objektima, još uvijek se improvizira. Međutim, treba istaći da mi nismo zadovoljni ni brojem naših studenata koji odlaze na studentske razmjene na evropske univerzitete
Prorektor Mekić ističe da još uvijek nije ostvarena kvalitetna komunikacija i mobilnost studenata među univerzitetima.
"Jedan od razloga je i to što su trenutno među studentskom populacijom djeca koja su rođena u periodu rata, pa se takvi studenti teže odlučuju odvojiti od svojih porodica. Osim toga, imamo situaciju gdje je njemački Bundestag ponudio našim studentima praksu u svom parlamentu. Samo pet studenata se prijavilo, a dvoje je odabrano za praksu. Mi moramo uraditi reviziju naših planova i programa i ohrabriti naše studente za međunarodnu saradnju", zaključuje Mekić.
Nedovoljna saradnja bh. univerziteta
Implementacija Bolonje u BiH još više je otežana komplikovanim državnim uređenjem. Tako u našoj zemlji imamo situaciju da ne postoji uvezanost i saradnja između fakulteta na istom univerzitetu. Nažalost, na primjeru BiH uspjeh je i ako imamo međuentitetsku univerzitetsku saradnju.
Otežavajuća okolnost je nepostojanje ministarstva obrazovanja na državnom nivou, čime bi se definitivno dosta lakše rješavali brojni problemi. Zbog toga u praksi imamo to da su kantoni i entiteti instance koje upravljaju visokim obrazovanjem u BiH, a kada znamo koliko imamo kantona, onda se i problemi multipliciraju.
Proteklih godina Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke pokušavalo je određenim mjerama doprinijeti kvalitetnijem visokom obrazovanju. S tim u vezi doneseni su određeni strateški pravci za razvoj visokog obrazovanja, formirane su radne grupe, iznošeni prijedlozi za formiranje Vijeća za razvoj visokog obrazovanja i još mnogo toga. Možda i previše "aktivnosti", a tako malo rezultata.
Glas studenata
Ipak su studenti ti koji su najmjerodavniji da komentarišu funkcionisanje sistema. A njihove izjave nimalo ne ohrabruju. Brojna su nezadovoljstva koje je Bolonja prouzrokovala, od povećanja cijena za određene studijske grupe, neusaglašenosti nastavnih planova, neuslovnih objekata gdje se izvodi nastava i još mnogo toga. U ime Studentskog parlamenta temu implementacije bolonjskog procesa u BiH komentarisao je Ahmed Nurković.
"Studenti imaju velikih problema sa mobilnosti između univerziteta unutar Bosne i Hercegovine, a po pitanju zapošljavanja situacija je još gora. Pravni okvir nikako nije pratio reforme pa tako bolonjske diplome koje studenti dobijaju evo 10 godina nakon što je ona uvedena stvaraju konfuziju na tržištu rada i ne postoji jedinstven kvalifikacioni okvir prema kojem će se poslodavci voditi. Pored svega toga primijetni su problem u samoj nastavi, nedosljednost nastavnika da ispoštuju do kraja sistem ocjenjivanja i predavanja u skladu s bolonjskim procesom pa je i na tom polju veliko šarenilo gdje i rukovodioci fakulteta imaju problema sa profesorima koji odbijaju da reformišu svoje načine rada i ocjenjivanja", rekao je Nurković.
Postoje i neki pozitivni primjeri rada na univerzitetima
"Pozitivni primjeri su na samim univerzitetima, gdje pojedinačni fakulteti bez podrške države uspijevaju organizovati prepoznatljivo kvalitetnu nastavu. Oni slijede primjere velikih univerziteta iz EU i tako studentima omogućavaju da najblaže moguće osjete kako je biti dio evropskog univerzitetskog prostora", zaključio je Nurković u razgovoru za Klix.ba.
S druge strane, od bolonjskog procesa se ne odustaje, pa je umjesto prvobitna dva studijska ciklusa (I i II) od prije tri godine uveden i treći, tzv. doktorski ciklus u trajanju od tri godine. Šta je donio doktorski studij i kakva je razlika u odnosu na doktorski studij po starom sistemu? Sada je student na trećem ciklusu obavezan dolaziti na predavanja, polagati ispite i najvažnije treći ciklus platiti oko 15.000 KM, u zavisnosti od fakulteta.
Postavlja se pitanje šta je svrha bolonjskog sistema obrazovanja. Da li da studentima pruži kvalitet i na najbolji način ih pripremi za tržište rada ili možda da ih što duže zadrži u školskim klupama i uz to od njih "izvuče" što je moguće više novca.
Posebno je pitanje koliko su stvarne potrebe i kretanja na tržištu rada usklađeni s upisnim kvotama na određenim fakultetima. Zašto svake godine s Fakulteta političkih nauka i Filozofskog fakulteta izlazi najveći broj diplomanata i magistranata. Razmišljaju li nadležni koji donose odluku koliko će koji fakultet upisati studenata, gdje će svi ti svršenici raditi. Kakve se njima šanse pružaju, osim onih da redovno budu upisani na biro za zapošljavanje.
Zašto se studenti s nostalgijom prisjećaju studiranja prema starom sistemu? Šta je njegova prednost? Mnogo je pitanja, a malo pravih odgovora. Potrebe vremena nalažu nam da se i obrazovanje mora nužno reformisati i integrisati na globalnom nivou. Ipak, da li je bolonjski sistem pravi put? Rezultati analiza u Evropi ne govore da je tako. I dok Evropa bude ulagala napore da nađe pravi model funkcionalnog obrazovanja, kojim će većina biti zadovoljna, BiH će se morati potruditi još više, zbog komplikovanog državnog aparata i nadležnosti koje ovu državu i njen obrazovni sistem dodatno usporavaju.
