Asim Blajčić, predstavnik radnika, je istakao kako je firmu uništila kriminalno-politička i pljačkaška privatizacija.
"Prije agresije u ovoj firmi je radilo 618 radnika. Iako je tokom agresije devet puta paljena i tada je radila i proizvodila. Nakon tog nemilog perioda, mi radnici smo je obnovili i pokrenuli proizvodnju. Problemi su nastali 2000. godine kada je firma privatizovana, a glavnu ulogu tu je odigrala politika. Nadležni su firmu prodali ljudima koji nisu imali nikakve veze sa ovom industrijom, a to se pokazalo tačnim dvije do tri godine nakon privatizacije, kada je firma počela propadati", govori Blajčić.
Već 2005. godine vlasnici Vahidin Čomor i njegov brat su doslovno pobjegli iz firme, dok su radnike ostavili u dugovima od po 30.000 KM u prosjeku, neuvezanim radnim stažom te ogromnim dugom prema dobavljačima, ističe Blajčić.
"Godinu i po nakon toga firma pada u stečaj. Mi smo se svi bili odrekli primanja kako bismo firmu vratili na noge, ali stečajni upravnik, koji je došao početkom 2007. godine, očigledno po instrukcijama da firmu uništi do kraja, to nije dozvolio", naglašava Blajčić.
Ukupna dugovanja prema radnicima iznose oko 4.700.000 KM, a kako govore radnici, ni tri godine nakon što su prodate sve mašine iz fabrike za milionske iznose, niko od toga ni marke nije vidio.
"Ja sam lično sjedio sa ministrom Šarićem koji nam je obećao da će nam se od prodaje mašina isplatiti određena dugovanja, ali niko od toga ni feninga nije dobio", priča radnik Sulejman Halilović.
Jedan od velikih krivaca za sve što se dogodilo Sarabonu je i sudija Zaimović, smatra radnik Salko Krajčin.
"On je bio stečajni sudija koji je naredio da se prodaju mašine, što nas je dovelo do ponora", naglasio je Krajčin.
Na kraju, radnici ističu kako će u roku od sedam dana pred Kantonalnim tužilaštvom biti pokrenute prve optužnice protiv onih koji su ovu firmu doveli do propasti te su uvjereni da će neko odgovarati za to.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
