Roditelji i učiteljice skupili su novac za kupovinu materijala, a s obzirom na to da je iznos kojim su raspolagali bio nedovoljan i za plaćanje majstorima, učionice su počeli adaptirati sami. U toku je renoviranje prostorije u kojoj nastavu pohađa 30 učenika iz dva odjeljenja prvog razreda i to je posljednja od ukupno tri učionice koje su roditelji od prošle godine obnovili vlastitim sredstvima i trudom.
Osim oštećenih zidova, sanirali su i dio prostorije gdje đaci peru spužve za brisanje školske table i gdje održavaju higijenu, a svi radovi odvijaju se tokom trajanja zimskog raspusta.
U popodnevnim satima, kada je škola uglavnom prazna, u nju ulazi grupa očeva-majstora. Odjeveni u radna odijela, oni nose kante, valjke, alat, ljestve i boje. Tada počinje radna akcija, koja traje do noćnih sati, kako bi učionica bila osposobljena do početka februara, kada počinje drugo polugodište.
Edin Jusufagić jedan je od očeva koji unazad devet dana poslije završetka svog redovnog radnog vremena dolazi raditi u školi.
"Stanje je bilo veoma loše. Oluci i krov su prokišnjavali, a direktor nam je rekao da je od Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Tuzlanskog kantona dobio odgovor da oni ne mogu učestvovati ni za popravku krova. Šta smo mogli? Dopustiti da nam djeca narednih pet godina sjede u vlažnim učionicama i gledati ih kako obolijevaju? Organizirali smo se i radimo svaki dan kada se vratimo s posla, dok tokom vikenda nastojimo odraditi što veći dio posla", izjavio je Jusufagić i dodao da su im preostali još tzv. fini radovi.
Radna atmosfera je dobra, a "majstori" uglavnom šute ili pjevuše dok rade pod svjetlošću reflektora i upaljene grijalice. Kada se umore, naprave kraći odmor za kafu, a učiteljica Safeta Subašić donijela im je ručak.
Dugogodišnji učitelj Ruždija Gazibegović također se prihvatio alata i molerskih poslova. Niko, pričaju roditelji, nije odbio učestvovati u akciji, a oni koji nisu vješti sa radnim alatima, angažirali su i platili drugim osobama da umjesto njih odrade dio zadataka.
Jasmin Ćurtović oduševljen je složnošću i odlučnošću roditelja, ali ističe da je ogorčen radom institucija.
"Ministarstvo obrazovanja nema novca ni za krede, a mokri čvorovi i učionice su u očajnom stanju. Da smo čekali njihovu pomoć, djeca bi sjedila vani. Nismo željeli dopustiti da nam sinovi i kćerke završe u bolnicama, pa smo se prihvatili ovog posla, što je bilo jedino rješenje. Zapravo, slijedili smo primjer prethodne generacije, koja je također samostalno obnovila učionicu. Umorni smo, jer nakon svog posla dolazimo ovdje, ali kada znamo da je u pitanju zdravlje naše djece, ništa nam nije teško", rekao je Ćurtović.
Prema riječima Merime Tosunbegović iz Vijeća roditelja, Osnovnu školu Kalesija pohađa 900 učenika, a broj učionica je nedovoljan, pa se dio učionica koji su roditelji renovirali, nalazi u okviru objekta Srednje mješovite škole.
U kakvim uslovima se odvija odgojno-obrazovni proces u ovoj ustanovi, opisuje i činjenica da škola nema fiskulturnu dvoranu.
"Žalosno je što također nema ni školsko dvorište u kojem bi djeca mogla imati časove tjelesnog odgoja kada to vrijeme dopušta. U uzrastu kada im je najpotrebnije, naša djeca nemaju tjelesni, iako su temelji sportske sale urađeni prije 20 godina i od tada samo zarastaju u korov", kazala je Tosunbegović za AA.
Dodajući da "oni ne mogu ispravljati državu", Tosunbegović je naglasila da rade ono što je u njihovoj, odnosno u moći udruženih pojedinaca.
"Svojoj djeci želimo pružiti najbolje uslove za školovanje, jer oni to zaslužuju, ali kako to nije moguće, radimo onoliko koliko možemo da bi se naši mališani tokom nastave prijatnije osjećali", zaključuje Tosunbegović.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
