Još jedna majka uputila javno pismo povodom dešavanja u Međunarodnoj osnovnoj školi
"Svoje dijete upisali smo u Međunarodnu osnovnu školu u Zenici, puni entuzijazma, jer drugačija je škola, manje je đaka. Smatrali smo da će našoj djeci biti posvećena veća pažnja. Škola je obećavala sve, a mi smo se zbog djece bili spremni odreći svega. Oni su obećavali sve ono što se poželjeti može, a mi naivno vjerovali", započela je zabrinuta Zeničanka svoju ispovijest.
Kako je napisala u svom otvorenom pismu, već prve godine suočila se sa raznim neregularnostima.
Počevši od naplaćivanja upisnine i troškova za kupovinu udžbenika bez izdavanja računa, do traženja novca za pribor i opremu koju niko iz uprave škole nije spominjao prilikom upisa.
"Udžbenici su prethodne godine koštali 250 KM, ali smo ove godine, bez ikakvog obrazloženja, obaviješteni da knjige koštaju 500 KM. I to samo iz predmetna koji se predaju na engleskom jeziku. Udžbenici za predmete na našem jeziku naplaćivani su također skuplje od cijena koje je propisalo Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture FBiH", napisala je ova žena.
"Naravno, nikad nismo dobili račun", stoji u pismu.
Kako je navela, roditelji su bili primorani kupovati isključivo udžbenike iz knjižare Prizma, koja prema njenim riječima liči više na skladišni prostor, za koji sumnja da uopće posjeduje kase.
Također, istaknula je to da je roditeljima onemogućeno stvarati kontakte i bliskost, što na sve baca još veću sumnju.
"Vijeće roditelja postoji samo na papiru, a roditeljski sastanci se državaju individualno. Treba da znate samo ono što vam serviraju na druženjima koja oni organizuju. Također, osoblje škole vrši kućne posjete, tako da vam i na taj način zadiru u intimu", objašnjava naša čitateljka.
Prema njenim iskustvima, i pored upisnine, uniforme (koja košta 300 KM) i udžbenika, status učenika i roditelja u školi ovisi i o tome "šta nude sa strane". Kako je rekla, to je odlučujuća komponenta za odnos koji uposlenici škole imaju prema djetetu.
"Sva djeca su podijeljena na dvije grupe 'favoriti i belajsuzi', a sredine nema. Profesori targetiraju određenu djecu. Od šestogodišnjaka se traže pismene izjave bez prisustva roditelja, traženjem na uvid iste nisu date. Učenicima se ne dozvoljava izaći u WC, nakon čega se unerede, presvuku ih bez obavijesti roditeljima, a onda prljavi veš pred svima daju djeci i traumatiziraju ih", prenosi naša čitateljka iskustva svoga djeteta.
Osim djece, veliki mobing trpe i nastavnici koji su, prema njenim riječima, prinuđeni da šute i trpe.
