U otvorenom pismu koje je TIBiH uputio članovima Parlamentarne skupštine BiH se ističe da, prema ovom prijedlogu, za kršenje pojedinih odredbi Zakona o sukobu interesa, umjesto važeće sankcije izricanja nepodobnosti kandidovanja za bilo koju funkciju izabranog zvaničnika, nosioca izvršne funkcije ili savjetnika u periodu od četiri godine nakon počinjenog prekšaja, zvaničnicima bi prvo bila izrečena novčana sankcija od 1.000 do 10.000 KM, te im dat rok od 60 dana za otklanjanje postojećeg sukoba interesa, ukoliko je on otkloniv.
TIBiH se slaže s dijelom obrazloženja predlagača, zastupnika Martina Raguža, da je dosadašnja praksa provođenja Zakona o sprječavanju sukoba interesa bila obilježena dvostrukim standardima i da je u velikoj mjeri zavisila od uticaja i moći javnih zvaničnika, koji su dolazili pod udar ovog zakona, odnosno tijela za njegovu provedbu.
“Međutim, ovakvi problemi se nikako ne bi smjeli rješavati na način da se kaznena politika dodatno derogira, a sukob interesa prolongira, već konstruktivnim odredbama kojima bi se onemogućio i najstrožije sankcionirao nepropisan politički uticaj na Centralnu izbornu komisiju BiH, a rad ove institucije učinio profesionalnijim, nepristrasnijim i pravednijim.
Ove mjere bi trebalo da sadrže obavezu, kao i zaštitu osoba koje prijavljuju pokušaje političkih pritisaka, te adekvatne sankcije za osobe koje ovakav vid pritiska vrše, kao i one koje pod njega potpadnu, zanemarujući pritom svoje profesionalne dužnosti”, navodi ova nevladina organizacija.
Umjesto toga, konstatira na krajuTIBiH, usvajanje prijedloga Martina Raguža, odnosno uvođenje prijelaznih novčanih sankcija, koje su iovako simbolične u odnosu na razmjere nezakonitog bogaćenja, koje situacija sukoba interesa može omogućiti, još jednom bi dokazalo da javni zvaničnici u BiH isključivo brinu o ličnim pravima, dok prava građana koji su ih izabrali na javnu funkciju potpuno zanemaruju.
TIBiH također osuđuje sve češcu praksu izabranih zvaničnika da po netransparentnim ili ubrzanim procedurama, čiji je osnovni cilj elimiranje javnosti iz procesa donošenja odluka, pokušavaju izmijeniti upravo one zakone koji bi trebalo najviše da štite javni interes i apeluje na izabrane predstavnike, da svoju ulogu i povjerenje građana shvate odgovorno.
