BiH
958

Posljednji aplauz za Kemala Montena: "Mnogi su pjevali o ljubavi, ali niko kao on"

Piše: M. Nukić
(Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
Na današnjoj ceremoniji odavanja počasti Kemalu Montenu u Narodnom pozorištu u Sarajevu na binu su postavljene bijele ruže uz gitaru koja je bila omiljeni i glavni instrument Kemala Montena.

Ceremoniju odavanja počasti otvorila je Ismeta Dervoz koja je kazala kako nas je Kemal Monteno prerano napustio i pozvala sve da minutom šutnje i molitvom odaju počast ovom velikom čovjeku.

"Ma koliko bilo teško, danas moramo govoriti o tebi. Znamo da u nekoliko rečenica ne možemo staviti život odrastanja, tuge i radosti i pokazati koliko nam značiš i koliko si nam značio... Bilo ga je apsolutno nemoguće ne zavoljeti i voljeti. Bio je najsjajnija zvijezda, a to nikada za sebe nije rekao. Mnogi su pjevali o ljubavi, ali niko kao on", rekla je Dervoz plačući.

Obraćanje je završila stihovima pjesme 'Pismo prijatelju'.

"Izuzetna čast je da je takav talenat stasao u njihovoj muzičkoj produkciji. Zadužio si cijelu sarajevsku pop rock školu. Uz tebe smo svi ostvarili svoje snove. Napisao si najbolje pjesme za druge uz koje su oni ostvarili svoje snove. I kao što si rekao - dobri ljudi nikada ne mogu umrijeti", rekao je Milan Stupar.

Miro Lazović se obratio u ime Gradske uprave i građana Sarajeva.

"Danas smo tužni. Ispraćamo prijatelja i građanina koji je obilježio epohu. Bio je prijatelj na riječima i djelu. Zahvalni smo mu što će u njegovim pjesmama zauvijek živjeti naše vrijeme ljubavi, ali i ona teška vremena. Slušat će ih i nove generacije. Pjesme uz koje smo se zaljubljivali, voljeli, radovali se i tugovali. 'Sarajevo, ljubavi moja' postala je hima naših, ali i budućih generacija", kazao je Lazović.

Prisutnima se obratio i Ivica Šarić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.

"Kemal je neodvojiv od Sarajeva i kao poeta i kao umjetnik. Njegove pjesme su naša tradicija, grad je rastao uz njegov glas koji se ne može opisati. Pjevao je o radosti i o tuzi. Uživao je u muzici. Nije bilo Keminog koncerta gdje publika do kraja ne pjeva njegove pjesme. Naše Sarajevo neće biti isto, otišao je Kemica, ali ostaju njegove pjesme. U svom glasu nosio je Sarajevo. Sve dok budemo pjevali njegove pjesme, čuvat cemo grad koji je volio i u kojem je rastao."