Porodice djece s poteškoćama u razvoju očekuju razumijevanje, a ne ponižavanje
Predsjednica Udruženja "Dajte nam šansu" Ines Kavalec u razgovoru za Klix.ba istakla je svoje razočarenje, ali i ogorčenost ovakvim postupkom.
Upravo u ovom udruženju svoje utočište traže mnoge porodice koje imaju člana s poteškoćama u razvoju.
"To dovoljno govori o tome koliko su ova djeca osuđena i dalje na dobru volju pojedinaca i ljudi koji imaju ili nemaju izgrađenu empatiju", ističe Kavalec.
Terminologija koja je korištena je, naglašava, apsolutno neprihvatljiva.
"To je najblaže rečeno osuđujuće. Zašto imamo ovakve situcije da jedna samohrana majka treba dati 5.000 KM ako bi se dogodila ta neka vrsta štete, ugleda i sl.? Pita li se iko kako samohrana sa jednim ili dvoje djece s poteškoćama u razvoju živi. I generalno kako su porodice koje imaju člana s poteškoćama u razvoju podržane i prepoznate od sistema na način da se tretiramo i stojimo u redu s ostalim porodicama i želimo upisati svoje dijete u neku od odgojno-obrazovnih ustanova, da želimo da budemo od koristi i porodici i društvu, a ne da nam neko govori da nanosimo štetu", navodi Kavalec.
Govoreći o obrazovanju djece s poteškoćama u razvoju kaže nam da je Udruženje "Dajte nam šansu" prepoznato po tome da zagovara to da odgoj i obrazovanje ne može biti šablonski jednako i isto za svako dijete sa poteškćama u razvoju.
"To znači da neko dijete sa poteškoćama može pohađati redovni nastavni proces, a neka djeca to ne mogu. Međutim, sad nam se nameće da svi možemo ići u redovne škole i imamo situciju da imamo nezadovoljne roditelje, nezadovoljan nastavni kadar… U suštini mi nemamo kvalitetan i ispravan temeljni put za ono što se zove inkluzija u obrazovanju", objašnjava nam Kavalec.
Kao pozitivan primjer ističe Banju Luku gdje se obavljanjem sistematskog pregleda usmjeravaju roditelji i objašnjava im se da li je njihovo dijete za specijalno obrazovanje ili redovan nastavni proces.
"Niko ne naređuje, ali je jako važno u startu roditelja uputiti i osvijestiti", kaže Kavalec.
Njen sin Denis, koji je imao poteškoće u razvoju, preminuo je u 21. godini, ali uvijek ističe da joj sjećanje na njega daje snagu i da će kroz svoje iskustvo pomoći roditeljima i djeci koji se susreću sa brojnim izazovima koje im svakodnevnica donosi.
Sa roditeljima djece s poteškoćama u razvoju niko ne radi, niko sa njima ne razgovara, kaže nam.
"Niko sa mnom i mojom porodicom nije radio 20 godina da prihvatim činjenicu da mi je dijete drugačije i da mi ne bude strašno ako kažem da moje dijete ne može ići u redovno obrazovanje", objašnjava Kavalec.
Pravilnik o inkluziji na nivou Kantona Sarajevo postoji, ali pravila na papiru porodicama ne olakšavaju živote. To se pokazalo i u slučaju majke koja nije dobila edukativnog asistenta kako bi mogla upisati djecu u privatni vrtić. Privatna ustanova je tražila da resorno Ministarstvo obezbijedi asistenta kako bi djeca mogla boraviti u ustanovi.
"Imamo slučaj da se svaka nova vlast fokusira na reforme i pravilnike koje u biti nama porodicma ne olakšava život", kaže Kavale.
Dodaje da je apolitična i da će uvijek uvijek podržati sve što je dobro, bez obzira na to ko čini vlast.
"Mi želimo u EU, a EU kaže da se moramo prilagoditi svakom pojedincu", podsjeća Kavalec.
U Sarajevu će svoja vrata uskoro otvoriti prvi dnevni centar za djecu s poteškoćama u razvoju. Primjera radi, Banja Luka ih ima pet.
"Trebamo praviti mjesta za obrazovanje za djecu na osnovu njihovih potencijala i to nije diskriminacija", ističe Kavalec.
Na kraju razgovora nam kaže da će kao predsjednica Udruženja tražiti razgovor s predstavnicima Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS.
Budućnost je u obnovljivoj energiji: Monteri solarnih panela postaju sve traženiji u BiH
