Glava porodice, 42-godišnji Muhamed, kaže kako je bespomoćan, jer nema posla i ne može zaraditi novac za hranu.
“Niko me više ne zove za nadnicu. Narod nema para. Preživljavamo uz pomoć komšija, ali nikom nije lako”, kaže Muhamed.
Najstarija kćerka Belma ima osam godina i ide u drugi razred. Sedmogodišnja Selma je prvačić, dok će petogodišnja Elma najesen krenuti u školu.
“Djeca mi idu gladna u školu. Nekad im mogu osigurati užinu, ali više su gladna nego sita. Posla se ne plašim, međutim, nemam gdje raditi. Završio sam Mašinsku školu, ali nikada nisam radio u struci. Otkad znam za sebe radim na gradilištima”, kaže Muhamed.
Dvadesetpetogodišnja Amela završila je osnovnu školu, a posvetila se podizanju djece. Plaši se rušenja kuće, koja je sagrađena prije Drugog svjetskog rata.
“Počeli smo prije nekoliko godina graditi novu kuću. Izlili smo temelj, ali nemamo novca za materijal. Kada bismo imali cigle i cementa, Muhamed bi sam svojim rukama ozidao dom dostojan čovjeka”, govori Amela.
Pored toplog obroka, djevojčice Belma, Selma i Elma sanjaju da jednog dana imaju svoju sobu ukrašenu lutkicama i sa radnim stolom na kojem bi pisale zadaću.
“Ne treba nam ništa više. S tim bismo bile najsretnije na svijetu”, stidljivim glasom poručuju djevojčice.
Avdići se uzdaju u pomoć dobrih ljudi. Svi oni koji im žele pomoći mogu ih kontaktirati na broj mobitela 066/958-097.
Pregovara se o uspostavi novih linija na Aerodromu Sarajevo, fokus je na ovim gradovima
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
