Pitali smo Sarajlije o velikankama BiH: Izdvojili su Pudar, Žbanić i Izetbegović

"Zaista ih ne znam po imenima. Ali, ima jako puno žena koje su značajne i koje su se kroz historiju pokazale neustrašljivije čak i od muškaraca, a često se ta njihova uloga, tako da kažem, previđa u našem društvu. Neke od njih su svakako bile one koje su, u ratu koji se nažalost dogodio u Bosni i Hercegovini, stradale za slobodu ove domovine", rekla nam je još jedna sagovornica.

Među odgovorima na naše pitanje, građani su od značajnih bh. dama naveli Jasmilu Žbanić, Lanu Pudar, Jadranku Miličević te Sebiju Izetbegović. Bilo je i onih koji su izdvojili neke od ljekarki za koje smatraju da su bili vrhunske, kako u svojoj struci, tako i pored nje. No, iako su naši sagovornici poticali na važnost žena koje su se istakle kroz historiju naše zemlje, neke i riskirajući svoje živote da bi pridonijele oblikovanju Bosne i Hercegovine kakvu danas znamo, nijedan od njih nije nam znao izdvojiti niti jedno njihovo ime i prezime.

Između očekivanja i stvarnosti, a i kao lekcija za buduće generacije te podsjetnik na naslijeđe koje su ostavile, u narednim redovima prisjetili smo se nekih od njih.

Marija, Katarina, Nada, Zejneba - jesu li vam imena poznata?

Marija Bursać prva je žena koja je imenovana Narodnim herojem Jugoslavije - među prvima u svom kraju pridružila se Narodnooslobodilačkoj borbi i neizmjerno joj doprinijela. Staka Skenderova bila je prva kulturna i prosvjetna radnica u BiH - 1858. otvorila je prvu žensku školu u Sarajevu i postala zaslužna za početak obrazovanja ženske djece u BiH. Silva Rizvanbegović bila je specijalistica urgentne medicine i prva ljekarka koja je stradala u opsadi Sarajeva - poginula je u kolima hitne pomoći dok je prevozila teško ranjene Sarajlije. Zejneba Hardaga prva je žena i muslimanka u svijetu koja je odlikovana titulom pravednika - tokom Drugog svjetskog rata riskirala je život kako bi zaštitila jevrejsku porodicu Kavilio, ujedno svoje prijatelje. Katarina Kosača, pretposljednja bosanska kraljica, bila je jedna od najzanimljivih ličnosti srednjovijekovne Bosne - velika dobrotvorka vijekovima je gradila i jačala bogatstvo naše domovine. Nada Đurevska bila je doajen bh. glumišta i jedna od naših najzanačnijih pozorišnih, televizijskih i filmskih glumica - među brojnim nagradama dobila je i Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Rifka Riki Levi je bila prva profesionalna balerina, a Nafija Sarajlić pionirka među književnicama i jedna od prvih muslimanki sa završenom srednjom školom, dok je Greta Weinfeld Ferušić bila jedna od prvih bh. arhitektica ostavivši u naslijeđe svoja djela, koja su i drugima otvorila put u ovu profesiju…

Nabrajanje značajnih imena moglo bi se nastaviti u nedogled, a to bi svejedno bio samo mali dio "bazena" velikanki u historiji Bosne i Hercegovine.

Njihove uloge nikada nisu bile zasnovane samo na tradicionalnoj osnovi, već su bile mnogo značajnije. Kroz historiju naše zemlje pa do danas, one su doprinosile formiranju različitih aspekata naše svakodnevice - od zdravstva, preko obrazovanja i kulture do politike, otvarajući vrata brojnih mogućnosti i promjena.

Poticale su nas i inspirisale, ne samo da slijedimo svoje snove i budemo uspješni, već su nam pričale priče i o hrabrosti, ljudskosti i plemenitosti. A danas, o tome koliko su prisutne i koliko im se pažnje pridaje, govori i podatak da, od ukupno 1.037 ulica u glavnom gradu BiH, njih samo 17 nose ime po ženi. Po njima je nazvan jedan most, tri škole, jedan trg, a imaju dvije biste.

Ništa drugačije nije ni u ostalim gradovima, pa tako Tešanj, Bugojno i Gračanica nemaju nijednu ulicu nazvanu po ženi, Tuzla ih od ukupno 406 ima devet, Banja Luka sedam, dok ih u Zenici i Mostaru ima po dvije. Velike razlike nema ni u zemljama regiona.

Naravno, značaj naših velikanki puno je više od samo imenovanja ulica. Priče o njima trebamo učiniti vidljivijim svima, kako bi se i mlađim generacijama otvorio put da njihova imena i naslijeđa postanu dostupnija.

Vjera u bolje sutra ipak postoji

Vjera i nada da "bolje sutra" postoji, kako kod nas tako i u drugim zemljama, daje nam razlog da očekujemo promjene narativa po pitanju odlikovanja i pridavanja pažnje velikim ženama. Takve inicijative već postoje, a preostaje nam da vidimo koja će to od njih zaživjeti i, u bilo kojem obliku, uspješno sačuvati od zaborava sve one žene koje su ostavile trag u historiji naše zemlje, ali i one koje će to tek uraditi.

S obzirom na sve rečeno, to bi trebao biti samo jedan, ali jako važan korak na kilometarski dugom putu borbe za spoznaju i priznanje onih koje su to zaslužile.

Za kraj, sjećanje na ove žene, danas nažalost tek nevidljive junakinje, ne samo da nas povezuje s našom prošlošću, već nas i nadahnjuje da gradimo bolju budućnost. Njihov doprinosi podsjećaju nas i inspirišu da se istinski heroji često nalaze među običnim ljudima, koji su spremni žrtvovati se za dobrobit svih i utabati put pozitivnim promjenama u svojoj zajednici, kao i društvu u cjelini.

Duh velikanki iz naše historije živi u svima nama, svakodnevno nas napominjući da nikada ne smijemo zaboraviti važnost žena u oblikovanju svijeta i da njihova djela zaslužuju poštovanje, bez obzira na to da li su njihova imena ikada postala viralna na društvenim mrežama. A, nema sumnje da bi, zbog svega učinjenog, i to bila samo jedna, ali uspješna crtica iz njihovog života.