Zagovornici je pravdaju izjavama da ne vide ništa neprirodno u tome što roditelji žele za svoju djecu nastavu na maternjem jeziku pa tako u pojedinim sredinama dolazi do različitih nastavnih programa pod istim ali 'jezički podijeljenim' školskim krovom.
Odvojena odjeljenja su čak dijelovi dvaju različitih pravnih subjekata ili pak istih ali s različitim planovima, čak i smjenama učenika, mada su oni istih generacija ali nisu nacionalnosti pa 'ne govore istim jezikom'.
Radna grupa oformljena na nivou države Bosne i Hercegovine sa zadatkom da analizira pojavu dostavila je prije godišnjih odmora Parlamentu Federacije vlastito zapažanje o broju i vrstama takvih škola u ovom entitetu. Navela je da u Hercegovini i srednjoj Bosni ima devet školskih objekata u kojima, praktično, djeluje 18 škola, ne računajući više primjera da jedna škola kao zaseban pravni subjekt ima i istojezične područne odjele drugih škola ili da su iste školske zgrade dom za osnovnu i srednju školu na jednom jeziku, na primjer, a istovremeno i za područna odjeljenja osnovnih škola drugog jezika.
U materijalu su podaci iz Srednjobosanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i o tome da je u Zeničko-dobojskom došlo do administrativnog objedinjavanja dotadašnjih "dviju škola pod jednim krovom" ali ne i do formiranja multietničnih odjeljenja u njima.
Pošto je zaključila da je fenomen posljedica nedavnog rata u Bosni i Hercegovini i pozvala se na prava djece da ne smiju biti diskriminirana ni na koji način, grupa je u izvještaju dostavljenom Federalnom parlamentu sačinila preporuke.
Kako je u Federaciji segment obrazovanja u kantonalnoj nadležnosti, preporučila je tim nivoima vlasti da osiguraju svim školarcima mogućnost kvalitetnog obrazovanja "u integriranim multikulturalnim školama" i mogućnost da budu "oslobođeni političkih, vjerskih, kulturnih i drugih predrasuda i diskriminacije".
Konferenciji ministara obrazovanja u BiH preporučila je da razmotri mogućnost formiranja radne grupe koja bi ispitala oblike diskriminacije, kao što su asimilacija i segregacija, na području cijele Bosne i Hercegovine, a posebno status učenika koji na određenim područjima pripadaju manjinskom narodu.
Nakon toga, radna grupa je u izvještaju navela: «U obrazovnoj praksi u BiH treba naći rješenje koje će pomiriti načelo zabrane diskriminacije i segregacije te načelo prava obrazovanja na maternjem jeziku. Nepronalaženjem modaliteta usklađivanja ova dva načela, teško možemo očekivati bitne pomake o ovim pitanjima u razmjerno kratkom razdoblju».
Svoju riječ o fenomenu dat će najesen federalni poslanici kad razmotre izvještaj dostavljen na 40 kucanih stranica.
Do tada, ali i sve dosad, učenici iz odvojenih odjeljenja odlično se sporazumijevaju međusobno i ne treba im prevodilac.