Pamtimo li heroja Grahama Bamforda? Prošlo je 27 godina otkako se spalio da bi ukazao na rat u BiH
Rat je u Sarajevu počeo 1992. godine, a slike užasa koji su se dešavali na ovim prostorima obišle su svijet. I dok su neki okretali glavu od vijesti i preskakali stranice novina u kojima se pisalo o BiH, drugi su duboko suosjećali i patili posmatrajući slike haosa koji je trajao više od četiri godine. A opet, i ta druga grupa bi se mogla podijeliti na dvije podgrupe: Bilo je onih koji su pokušali pomoći, dok je bilo i onih koji su slali poruke podrške.
Stotine kilometara od praznih sarajevskih ulica, od snajpera i tenkova, u Velikoj Britaniji vlada mir. Djeca se igraju u parkovima, odrasli nemaju previše briga osim, možda, kojeg političara odabrati na izborima, šta kupiti za ručak... U svemu uvijek ima jedna iznimka, a to u ovom slučaju predstavlja Graham Bamford. Ovaj 48-godišnjak dane provodi u patnji zbog užasa u Bosni i Hercegovini.
Poznanici i psiholozi koji su razgovarali s Bamfordom prije njegove smrti istakli su kako je bio duboko pogođen stradanjima ljudi u BiH. U svakoj je dječijoj žrtvi vidio svoju kćerku, a kap koja je prelila čašu bili su snimci masakra iz Ahmića (16. april 1993.), gdje je ubijeno 116 osoba. Najmlađa osoba koja je ubijena taj dan imala je samo tri mjeseca, a najstarija 83 godine.
Ovaj plemeniti i časni Britanac se usred bijela dana ispred Donjeg doma Britanskog parlamenta polio benzinom i zapalio. Smrt u najstrašnijim mukama bio je njegov način da ukaže na stradanje građana Bosne i Hercegovine, koji su bjesomučno ubijani, proganjani i ponižavani...
Bamford je imao dijete, bio je u sretnom braku i ni na koji način nije bio povezan s našom državom. Za većinu građana BiH Graham Bamford je tipično britansko ime i prezime, bez posebnog značenja i sentimenta. Iako je žrtvovao sebe kako bi skrenuo pažnju svjetske, a prije svega britanske javnosti na rat u BiH, danas se njegovo ime spominje tek 6. aprila, tokom dodjele nagrade nazvane po njemu, a koju je ustanovila Gradska uprava Grada Sarajeva 2009. godine.
Institut za istraživanje genocida Kanada je povodom 27. godišnjice ovog čina pozvao bh. vlasti da ulože dodatne napore u smislu izdavanja dozvole za izgradnju spomenika, tamo gdje mu je i mjesto - u Sarajevu: "Smatramo da je krajnije vrijeme da se ovim spomenikom zabilježi Grahamova životna žrtva za jednu malu po površini, a veliku po ideju zemlju Bosnu i Hercegovinu. Taj spomenik treba biti mjesto gdje ćemo se dostojanstveno sjećati i zauvijek njegovati kulturu sjećanja na tog velikog čovjeka".
Posljednje njegove riječi bile su: "Britanci moraju zaustaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti čuvar časti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju strpljivo na političare da urade ono što znaju i trebaju - vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati".
Njegov lik i herojski čin nastavljaju živjeti i kroz dokumentarni film Nenada Puhovskog "Graham i ja", koji je u Sarajevu prikazan u programu "Modula memorije".
