Ovo su ključni dijelovi izvještaja Christiana Schmidta o kojem raspravlja Vijeće sigurnosti

Schmidt nije u New Yorku već je njegov izvještaj dostavljen članicama Vijeća sigurnosti.

U izvještaju kojeg je podnio Schmidt, kako je ranije objavljeno dio je posvećen i državnoj imovini i potrebi da se ublaži zabrana raspolaganja. Schmidt zbog protivljenja Rusije i Kine nije lično bio prisutan na sjednici Vijeća sigurnosti.

Kao glavni krivac za krizu koja se dešavala u Bosni i Hercegovini označene su vlasti RS-a i bivši predsjednik entiteta Milorad Dodik.

"Prije nego što pređem na suštinu ovog izvještaja, želim naglasiti da sam odlučio slijediti nešto drugačiju strukturu od one koju inače koristim. Razlog za to povezan je s trenutnom situacijom u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina i činjenicom da ovaj izvještaj obuhvata period koji vodi ka 30. godišnjici potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir (GFAP), što će predstavljati važnu prekretnicu za Bosnu i Hercegovinu. Izvještaj također obuhvata i period u kojem su održane komemorativne manifestacije povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici, koje su protekle dostojanstveno i dostojno. U ovom prvom dijelu, stoga, osvrnut ću se na stanje na terenu dok Bosna i Hercegovina nastoji prevazići krizu koja je opteretila institucije stvorene u okviru implementacije Općeg okvirnog sporazuma za mir, dok će drugi, činjenični dio izvještaja detaljnije razmotriti događaje koji su se desili tokom izvještajnog perioda", kazao je Schmidt.

Ovaj izvještaj obuhvata period od 16. aprila 2025. do 15. oktobra 2025. godine.

Kriza u Bosni i Hercegovini rezultat je nedavnih aktivnosti koje su vlasti Republike Srpske i njen bivši predsjednik Milorad Dodik preduzeli protiv države i njenih institucija. Međutim, to nisu izolovani incidenti izazvani isključivo presudom Suda Bosne i Hercegovine i naknadnom odlukom Centralne izborne komisije o prestanku Dodikovog mandata na mjestu predsjednika. Oni predstavljaju najnovije poteze u dugotrajnoj političkoj strategiji koja je planirana i pripremana unaprijed.

U tom kontekstu važno je naglasiti – možda prije svega – da mir i dalje vlada u Bosni i Hercegovini uprkos političkim tenzijama koje su uslijedile nakon napada na temeljne principe Općeg okvirnog sporazuma za mir od strane predstavnika vlasti Republike Srpske. Strahovi da bi se sigurnosne agencije mogle uvući u sukob bili su kratkog daha. Iako rizik i dalje postoji, spor je ostao u političkoj sferi. Transformacija vojne moći u političke strukture, koju je omogućio Opći okvirni sporazum za mir, ponovo se pokazala učinkovitom. Stabilizirajuća uloga Evropske unije i odluka o povećanju broja trupa EUFOR-a na terenu ne smiju se potcijeniti.

Međutim, ovi napadi na Opći okvirni sporazum za mir došli su uz značajnu političku i institucionalnu cijenu. Bosna i Hercegovina se našla u strukturnoj krizi koja ima i geopolitičke posljedice. Opći okvirni sporazum za mir bio je temelj mira, stabilnosti i napretka tokom posljednje tri decenije. On i dalje predstavlja okvir kroz koji se mogu ostvariti stvarni pomaci, posebno ka Evropskoj uniji (EU). Reforme provedene unutar tog okvira – uz značajnu podršku i podsticaj Kancelarije visokog predstavnika – ojačale su političku, monetarnu i fiskalnu stabilnost zemlje, unaprijedile vladavinu prava, poboljšale institucionalnu funkcionalnost, podržale proces evropskih integracija i potakle investicije.

Bosna i Hercegovina pripada porodici Evropske unije, ali put ka članstvu u EU ugrožen je i potkopan djelovanjem domaćih vlasti, prvenstveno onih koje predstavljaju vladajuću koaliciju u Republici Srpskoj. To je dugo sprječavalo usvajanje potrebnih zakonskih i ustavnih odluka. Tokom izvještajnog perioda propuštene su prilike koje je pružao proces pristupanja EU. Ipak, nedavno usvajanje Reformskog programa od strane Vijeća ministara – potrebnog za implementaciju Plana rasta – neposredno pred rok 30. septembra, zahvaljujući neumornim naporima pojedinih članova Vijeća ministara, može se činiti skromnim, ali bi moglo otvoriti put ka obnovljenom napretku. Reformski program je trenutno u reviziji kod Evropske komisije.

Uporne nesuglasice među političkim elitama na državnom nivou – naročito među bivšim koalicionim partnerima – oko temeljnih pitanja Općeg okvirnog sporazuma za mir pojačale su se nakon odluke kojom je odbijena žalba bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na presudu kojom je proglašen krivim zbog nepoštivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir. Pitanja spora uključuju Ustavni sud Bosne i Hercegovine i njegove odluke, međunarodnu zajednicu i visokog predstavnika, evropski put i integracije u NATO, pitanje državne imovine, državni budžet i druge teme koje su od ključnog značaja za suverenitet Bosne i Hercegovine.

Opći okvirni sporazum za mir nije opcionalan. Njegove garancije nisu stvar izbora. On definiše minimalne obaveze koje sve strane moraju poštovati pod bilo kojim okolnostima. Teritorijalni integritet i politička nezavisnost zemlje moraju se poštovati od svih, kako domaćih tako i međunarodnih aktera. Jednako temeljna u institucionalnoj arhitekturi Bosne i Hercegovine jeste i vladavina prava. Presude sudova, bilo da ih donosi Sud Bosne i Hercegovine ili Ustavni sud Bosne i Hercegovine, moraju se poštovati i provoditi.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je nekoliko ključnih odluka u vezi sa aktima i zakonima koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske u februaru 2025. godine. Sud je ukinuo ab initio više zakona koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, uključujući Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani rada vanustavnih institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske, Odluku o mjerama i zadacima proizašlim iz neustavnih odluka i djelovanja vanustavnih institucija Bosne i Hercegovine, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske i njegov Pravilnik o proceduri imenovanja i izbora prvih članova tog savjeta. Ovi zakoni počivali su na pogrešnoj pretpostavci da jedan entitet može jednostrano povući primjenu zakona Bosne i Hercegovine i uspostaviti vlastite paralelne strukture.

Nakon potvrđivanja presude bivšem predsjedniku Republike Srpske i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine o prestanku njegovog mandata, Milorad Dodik je formalno priznao gubitak predsjedničkog mandata registrujući svoju stranku za prijevremene izbore i kandidujući novog predsjedničkog kandidata iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Ove odluke državnih institucija, posebno presude i odluke sudova, poslale su snažnu poruku: napadi na Opći okvirni sporazum za mir, ustavni i pravni poredak Bosne i Hercegovine, kao i nepoštivanje sudskih odluka i zakona Bosne i Hercegovine, nose pravne posljedice.

Kao visoki predstavnik, uporno sam dokumentovao, uključujući i pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija, nepoštivanje obaveza Republike Srpske prema Općem okvirnom sporazumu za mir, koji je posljednjih 30 godina bio temelj mira, stabilnosti i razvoja u Bosni i Hercegovini. Iako su ti izazovi dostigli vrhunac tokom izvještajnog perioda, aktivnosti pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine pružaju tračak nade da bi vladavina prava mogla prevladati.

Državna koalicija nije preživjela SNSD-ov napad na državu

Iako je državno pravosuđe odlučno reagovalo na poteze koji su poduzeti u ime entiteta Republika Srpska, funkcionalnost drugih institucija je narušena. Koalicija na državnom nivou se raspala, jer su stranke Trojke (SDP BiH – NiP – NS) povukle podršku Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), dok su Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) i SNSD odbili restrukturiranje Vijeća ministara. Koalicija formirana nakon izbora 2022. godine, koja se zasnivala na potrebi postizanja kompromisa radi napretka na putu ka EU, nije preživjela ultimatume i prijetnje SNSD-a upućene protiv države. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ostala je paralizovana, dok rad Vijeća ministara nije dao očekivane rezultate.

Nedavni dogovor o Reformskom programu naglašava širi osjećaj propuštenih prilika. Trenutna kriza u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina politički je proizvedena, a rješenje se može pronaći kroz postojeće institucije. Neprestano osporavanje institucionalnog legitimiteta podriva povjerenje između političkih aktera i konstitutivnih naroda, čineći kompromis nedostižnim. Ustav Bosne i Hercegovine zasniva se na podjeli vlasti i spremnosti onih koji su na vlasti da postignu kompromis. Podrivanje nadležnosti i institucija države Bosne i Hercegovine, kao i usvajanje zakonskih i političkih akata u Narodnoj skupštini Republike Srpske s ciljem stvaranja paralelnih zakonodavnih i institucionalnih struktura u entitetu, ima dugoročne posljedice po funkcionalnost države. Političke tvrdnje da je međunarodna zajednica, posebno visoki predstavnik, prepreka domaćem političkom odlučivanju, djeluju kao izgovor za vlastitu neaktivnost.

Umjesto skepticizma prema sposobnosti institucionalne arhitekture da upravlja krizom, trenutna situacija pokazuje pravu prirodu problema s kojim se svi političari u Bosni i Hercegovini moraju suočiti. Ono što je potrebno jeste konstruktivno učešće u institucijama stvorenim u okviru Općeg okvirnog sporazuma za mir, kako bi Bosna i Hercegovina napredovala na evropskom putu. Prijava SNSD-a za prijevremene izbore koje organizuje Centralna izborna komisija, kao i nedavni dogovor o reformskom programu, mogli bi ukazivati na to da ta stranka želi izaći iz političke izolacije. Dalji razvoj događaja na ovom planu treba pažljivo pratiti.

Odluka Narodne skupštine Republike Srpske od 22. augusta 2025. godine da raspiše entitetski referendum za 25. oktobar 2025. izaziva duboku zabrinutost. Ona podsjeća na sličan pokušaj iz 2011. godine, koji je na kraju zaustavljen nakon intervencije Evropske unije. Referendumi koji se održavaju na entitetskom nivou o pitanjima koja nisu u njihovoj nadležnosti nemaju pravno uporište i rizikuju pogoršanje tenzija.

Slučaj Kovačević

Nedavna odluka Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) u predmetu koji je pokrenuo gospodin Kovačević također bi trebala biti shvaćena kao poruka da se ustavna i institucionalna pitanja trebaju rješavati kroz dijalog domaćih političara u Bosni i Hercegovini, a ne nametanjem izvana. Sud je prihvatio prigovor Vlade o nedopustivosti tužbe, ocijenivši da je podnosilac, gospodin Slaven Kovačević, zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva u smislu Konvencije, te da nema status žrtve prema relevantnim odredbama Konvencije o ljudskim pravima. Ova odluka, međutim, ne oslobađa Bosnu i Hercegovinu obaveze da provede ranije presude Suda, uključujući i izmjene Ustava kada je to potrebno. Ipak, odluka pokazuje da će se prilagođavanje ustavne strukture Bosne i Hercegovine desiti unutar zemlje, a ne biti nametnuto spolja.

Državne institucije

Ustav Bosne i Hercegovine dao je osnovu za izgradnju državnih institucija i raspodjelu nadležnosti. On ni na koji način ne potkopava postojanje Republike Srpske niti dovodi u pitanje njen status. Svi raniji dogovori o prenosu nadležnosti bili su potvrđeni od strane vlasti Republike Srpske. Pogrešno je tumačenje da država ima sve nadležnosti, a entiteti nijednu. Ustav entitetima daje široka ovlaštenja, ali se ona moraju koristiti u okviru države i u njenom interesu, a ne protiv nje. I Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine imaju ključnu ulogu u provođenju reformi. Ne postoji sukob između Bosne i Hercegovine i njenih entiteta. Opći okvirni sporazum za mir garantuje postojanje i jednog i drugih, zajedno s suverenitetom, teritorijalnim integritetom i političkom nezavisnošću Bosne i Hercegovine.

Pokušaji da se potkopa Opći okvirni sporazum za mir neće ubrzati evropske integracije niti pomoći državi da postane funkcionalna i otporna na unutrašnje ili vanjske prijetnje. Ono što može pomoći jesu inkluzivni dijalog i odgovorno upravljanje. Upravo je nespremnost nadležnih institucija da obavljaju svoje dužnosti natjerala mene da intervenišem i spriječim finansijski kolaps države. Da to nisam učinio, sudske presude koje priznaju dugove Republike Srpske bile bi sprovedene protiv državnih institucija, uključujući i Centralnu banku Bosne i Hercegovine. Mojom odlukom ti su postupci zaustavljeni i osigurano je da finansijska odgovornost ostane na stvarnom dužniku. Ova odluka je u međuvremenu provedena, čime je uklonjena prijetnja institucijama i omogućeno Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine da se pripremi za Opće izbore 2026. godine. Dodjelom potrebnih sredstava za uvođenje tehnologija u izborni proces, CIK je osposobljen da započne postupak nabavke izbornih tehnologija za naredne izbore. Međunarodna zajednica ove tehnologije smatra ključnim za osiguranje slobodnih i poštenih izbora u zemlji.

U situaciji u kojoj Bosna i Hercegovina i šire regionalno okruženje i dalje ostaju kvalifikovani od strane Vijeća sigurnosti UN-a kao prijetnja miru i sigurnosti (posebno rezolucije 1031 (1995), 1144 (1997) i najnovija 2757 (2024)), prisustvo vojnih i civilnih međunarodnih institucija ne bi smjelo biti ukinuto, jer pruža prijeko potrebnu sigurnost i garanciju u zemlji koja je i dalje nestabilna i podložna geopolitičkim podjelama. U tom kontekstu, implementacija uslova iz Agende 5+2 je predugo odgađana i mogla bi poslužiti kao dokaz da je Bosna i Hercegovina sposobna da samostalno funkcioniše.

Državna imovina

Pitanje državne imovine izdvaja se kao posebno važno. Trenutna situacija, u kojoj je svaka raspolaganja tom imovinom zabranjena zbog odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, stavlja u nepovoljan položaj one koji poštuju zakone. Zbog višeg nivoa poštovanja odluka Ustavnog suda i zabrane raspolaganja imovinom, Federacija Bosne i Hercegovine je više izložena negativnim ekonomskim posljedicama, što bi moglo dovesti do potpune blokade. U trenutnom političkom kontekstu nerealno je očekivati da se sveobuhvatno rješenje pitanja državne imovine može postići dogovorom na državnom nivou uz saglasnost vlasti Republike Srpske. Ipak, za Bosnu i Hercegovinu je važno da se zabrana raspolaganja imovinom ublaži kako bi vlasti koje poštuju vladavinu prava bile u mogućnosti da pokreću razvojne projekte.

Godinu dana prije Općih izbora 2026. godine, Bosna i Hercegovina mora izaći iz trenutnog ćorsokaka. Iako postoje znakovi da bi zemlja mogla prevazići krizu koja je kulminirala ove godine, za to će biti potrebna politička hrabrost da se lideri odmaknu od svojih ukopanih pozicija i prihvate da je dijalog jedini mogući put naprijed, posebno u situaciji u kojoj će pripreme za izbore sve više diktirati tempo. U tom kontekstu, agenda evropskih integracija mora se iskoristiti za približavanje političkih stranaka. Uloga međunarodne zajednice jeste da stvori poticaje za konstruktivno angažovanje unutar okvira postojećih institucija.

Puni izvještaj je moguće pročitati na stranici OHR-a.