Prema ovom nacrtu, uzbunjivač ima pravo na zaštitu ako izvrši "uzbunjivanje" kod poslodavca, ovlaštenog organa ili javnosti na način propisan zakonom, ako otkrije informaciju u roku od godine od dana saznanja za izvršenu radnju, a najkasnije do 10 godina, te ako je u trenutku uzbunjivanja na osnovu raspoloživih podataka u istinitost informacije povjerovala osoba s prosječnim znanjem i iskustvom kao i uzbunjivač.
Osoba koja je zaprimila informacije dužna je da zaštiti lične podatke uzbunjivača, osim ako uzbunjivač ne da saglasnost da se njegovi podaci otkriju. Njegov identitet može biti otkrvien nadležnom organu ako bez toga nije moguće postupanje tog organa, ali je osoba koja je ovlaštena za prijem informacija dužna da informiše uzbunjivača.
Informacije koje uzubnjivači daju trebaju sadržavati podatke o kršenju propisa, ljudskih prava, vršenju javnih ovlasti protivno svrsi koje je povjereno, opasnosti po život, javno zdravlje, sigurnost, životnu sredinu kao i podatke radi sprečavanja štete velikih razmjera.
Obaveze poslodavca nakon što dobije informacije od uzbunjivača su da poduzme mjere radi otklanjanja nepravilnosti, zaštiti uzbunjivača i odredi osobu koja će biti ovlaštena za prijem ovakvih informacija.
Poslodavac je dužan da provjeri dobijenu informacije najkasnije u roku od 15 dana i obavijesti uzbunjivača o ishodu postupka po okončanju. Poslodavac koji ima više od 15 uposlenih dužan je da općim aktom uredi postupak unutrašnjeg uzbunjivanja.
Kada je riječ o vanjskom uzbunjivanju, ukoliko je prekršaj počinila osoba radno angažovana u ovlaštenom organu, onda se uzbunjivač obraća rukovodiocu tog organa, a ako se informacija odnosi na rukovodioca, onda će se obratiti rukovodiocu neposredno nadređenog organa.
Članom 19. ovog nacrta predviđeno da se javnost može uzbuniti bez prethodnog obavještenja poslodavca ili ovlaštenog organa u slučaju neposredne informacije po život, javno zdravlje, sigurnost i životnu sredinu od nastanka šteta velikih razmjera, odnosno ako postoji opasnost od uništenja dokaza. Prilikom uzbunjivanja javnosti uzbunjivač je dužan da poštuje pretpostavku nevinosti okrivljenog, pravo na zaštitu ličnih podataka i da ne ugrožava vođenje sudskog postupka.
Informacija koju uzbunjivač daje može da sadrži tajne podatke, ali je uzbunjivač dužan da se obrati prvo poslodavcu, a ako je ovlašten da postupa po informaciji, onda je podnosi rukovodiocu poslodavca. Ukoliko poslodavac nije postupio po informaciji u roku od 15 dana, onda se uzbunjivač može obratiti ovlaštenom organu. Ako informacije sadrže tajne podakte, onda se ne smije uzbuniti javnost.
Zakonom se zabranjuje stavljanje uzbunjivača u nepovoljniji položaj kada je riječ o zapošljavanju, sticanje svojstva pripravnika ili volontera, rad van radnog odnosa, obrazovanje, napredovanje na poslu, disciplinske mjere i kazne, uslove rada, prestanak radnog odnosa, platu i druge naknade, učešće u dobiti poslodavca, isplatu nagrade i otpremnine, raspoređivanje ili premještaj na drugo radno mjesto, nepoduzimanje mjera radi zaštite, upućivanje na obavezne zdravstvene preglede i sva ostala prava iz radnog odnosa.
Uzbunjivači imaju pravo na naknadnu štetu ako su pretrpjeli štetu zbog uzbunjivanja i na sudsku zaštitu. Pravo na pokretanje tužbe ima u roku od šest mjeseci od dana saznanja za poduzetu štetnu radnju, a maksimalno tri godine otkako je štetna radnja počinjena. Za postupke su nadležni osnovni sudovi, a ukoliko se tuženi ne pojavi, sud može donijeti presudu bez njega.
Zakonom su predviđene kazne za poslodavce koji ne donesu opći akt o postupku uzbunjivanja i to novčane u iznosu od 1.000 do 10.000 KM. Ukoliko ne zaštiti uzbunjivača ili ne reaguje nakon dostavljene informacije, kaznit će se novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 KM.
Predviđeno je da ovaj zakon koji je predložio poslanik Draško Stanivuković stupi na snagu 1. aprila 2020. godine.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
