Kako je Mladić izigran
107

Operacijom "Grom" je spriječena podjela Sarajeva: Agresor planirao spojiti Pofaliće i Grbavicu

B. H.
Foto: Arhiv
Foto: Arhiv
Prije tačno 32 godine, 16. maja 1992. godine u sarajevskom naselju Pofalići odigrala se jedna od presudnih bitaka za odbranu Sarajeva.

Dan prije presudne bitke, 15. maja komandir srpske policije Novo Sarajevo Lazo Bojanić dao je ultimatum Bošnjacima koji su živjeli na Pofalićima da predaju oružje, a branioci grada su morali brzo djelovati i izvršiti napad prije nego što srpska vojska krene u realizaciju ultimatuma.

Narednog dana samo sat vremene prije nego što je agresor krenuo u akciju, snage Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine su krenule u operaciju kodnog naziva "Grom". Iako daleko slabije naoružani od neprijatelja uspjeli su u svojoj namjeri.

Napad na srpske položaje predvodila su dva pofalićka i velešićki odred TO BiH, u sadejstvu sa dijelovima Prvog sarajevskog odreda, grupom boraca iz Buča Potoka, specijalnom jedinicom MUP-a RBiH, jedinicom Vojne policije i drugim braniteljima grada.

Srpske snage je predvodila Pofalićka brigada tada novoformirane Vojske Republike Srpske (VRS) sa oko 1.700 boraca, paravojne formacije "Beli orlovi" i "Vukodlaci", te pripadnici srpske policije.

Plan branioca grada

Jednim vodom odred je zatvarao pravac Željeznička stanica – brdo Bakarevac – Mljekara, kako bi spriječili eventualnu intervenciju neprijateljskih snaga iz kasarne "Maršal Tito". Na pravcu: Ul. Drinska – Ul. Petra Mećave – Čangalovića česma – Ul. Humska – "Plavi granap", prema Obadu i položajima 3. čete, napao je Odred Pofalići I, pojačan udarnom grupom Ferida Omerovića s Koševa i grupom policajaca Novo Sarajevo.

Mapa operacije
Mapa operacije "Grom"

Pravac Ul. Adema Buće – "Zrak" – Gornji Dolac trebala je zatvoriti ojačana četa TO Novi Grad s komandirom Dervišom Gadžom, sa zadatkom da veže dio srpskih snaga na Obadu i padinskim dijelovima Orlovačke ulice, kao i da spriječi eventualnu intervenciju i pojačanja iz pravca brda Orlić. Na desnom kraju vezivanje snaga i sprečavanje intervencije iz pravca Orlića bio je zadatak snaga TO Vogošća na liniji Hum – Kobilja Glava – Grahovište. Ukupne angažovane snage u napadu bile su oko 550 boraca.

Branioci grada su uspješno eliminisali bunkere i utvrđene položaje srpskih snaga i omogućili napredovanja snaga odreda Velešići. No mitraljeskom vatrom iz agresorskog uporišta kod Cvijetića pekare je zaustavljeno napredovanje.

Ratko Mladić tražio tenkove

Tokom same bitke, Ratko Mladić, koji je nedavno postavljen za komandanta novoformirane Vojske RS, zatražio je od generala Miloša Baroša, komandanta kasarne Maršal Tito, da pokrene tenkovsku jedinicu bivše JNA iz te kasarne. U određenom trenutku, frustriran Baroševim oklijevanjem, Mladić mu je rekao: "Generale, ili se ubij ili obuci suknju." General Baroš nije imao hrabrosti izvesti jedinicu iz kasarne.

Žestoke borbe su vođene na ulazu u naselje Pofalići
Žestoke borbe su vođene na ulazu u naselje Pofalići

Nakon toga, jedna udarna grupa iz specijalne jedinice pod vodstvom Samira Peze, je uvedena u borbu. Odred Pofalići I je uspješno uništio neprijateljsko utvrđenje i probio se kod Cvijetića pekare. Velešićki odred je nastavio napredovanje glavnim pravcem preko pofalićke grede, dok je Odred Pofalići II napredovao prema "Plavom granapu".

Uskoro su se komandanti svih odreda sastali na lokalitetu Čangalovića česma, a operacije su nastavljene prema Orlovačkoj ulici i poziciji opkoljene 3. čete Odreda Pofalići I. U popodnevnim satima je izvršeno spajanje s borcima te čete i njihovo oslobađanje.

Kada je pao mrak, preostale srpske snage zajedno s većinom stanovništva iz dijela naselja pod njihovom kontrolom, napustile su Pofaliće preko Žuči. Dio vojnika je skinuo uniforme i uspio pobjeći na Vraca preko Dolac Malte.

Bitka za Pofaliće je bila dobivena i imala je veliki značaj. Iako je taktički bila na razini borbenih operacija, imala je i operativno-taktički značaj u kontekstu cjelokupne odbrane Sarajeva. Psihološki, bila je važna jer je značajan teritorij oslobođen čistom pobjedom, što je bio prvi takav uspjeh na sarajevskom bojištu od početka rata.

U ovoj bici su poginuli branioci Sarajeva Edin Krako, Miralem Miraščija i Muris Đelkić.

Snage VRS su pretrpjele težak poraz u naselju Pofalići, stvarajući uslove za napredovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine prema strateški važnom platou Žuč, sjeverno od Sarajeva, što je bila još jedna od velkih pobjeda branioca grada.