Omladinski hor Zenica svakog 11. jula rasplače majke, djecu i očeve, ali i državnike
O Omladinskom horu, članovima, uspjesima i značaju Srebreničkog inferna za zenički hor, u razgovoru za Klix.ba govorio je dirigent hora Milenko Karović.
Omladinski hor iz Zenice osnovan je 1992. godine u crkvi Sv. Ilije. Pod dirigentskom palicom profesora iz zeničke gimnazije, Milenka Karovića, članovi Omladinskog hora nastupali su, osim u Engleskoj, u mnogim državama Evrope, bez ičije pomoći, ličnim angažmanom i finansiranjem, i još uvijek imaju mnoštvo ponuda za nastupe.
"Na poziv Hansa Dietricha Genshera, 1994. godine učestvovali smo na smotri horova, imali smo turneje po Njemačkoj, Luksemburgu, Francuskoj... tako da smo jedan hor koji ima mnogo angažmana i sve je ovo počelo iz nekog hobija, da bismo danas iza sebe imali velike projekte", izjavio je Karović.
Omladinski hor ima blizu stotinu aktivnih članova, koji su uglavnom amateri, a tek njih pet profesionalno se bavi muzikom. Karović ističe da je cilj da se djeca koja nisu umjetnički obrazovana na ovaj način obrazuju.
"Hor nikad nije imao problema sa članstvom i taj broj je uvijek iznad stotinu članova. Ja kao profesor u gimnaziji, dovodim djecu koja nisu muzički obrazovana i imam samo petero djece koja su iz muzičke škole, ostalo su sve srednjoškolci sa područja Zenice. Posebno zadovoljstvo mi predstavlja što svi rado dolaze na probe i njih smatram jednom velikom porodicom", dodao je dirigent OMZ Milenko Karović.
Srebrenički inferno kao pomen na žrtve genocida
Tekst Srebreničkog inferna Džemaludina Latića nikada nikoga nije ostavio ravnodušnim. U izvedbi Omladinskog hora te riječi dobivaju na značaju, a emocije postaju jače. Milenko Karović smatra da je to obaveza Omladinskog hora, a i da nije obaveza, potreba je, jer je ušao u krv članova hora iz Zenice.
"Naše kultno djelo, koje jedini imamo pravo izvoditi po odobrenju autora Džemaludina Latića i kompozitora Džele Jusića, jeste Srebrenički inferno. On je ušao u našu krv i mi već 11 godina idemo u Potočare, to je već sada primilo sasvim drugu dimenziju. To nam je postala tradicija i mi svake godine moramo otići i na taj način odati počast tim žrtvama", izjavio je Karović.
Iako su svi srednjoškolci na zasluženom odmoru, kod Milenka Karovića odmor počinje nakon 11. jula.
"Ovo jeste pauza, ali mi do 11. jula moramo raditi i truditi se da izvršimo tu moralnu obavezu radi savjesti, jer ono što se desilo je najveća katastrofa koja se desila na očigled čitavog svijeta. Naše je da moralno i savjesno odradimo ono što treba odraditi, jeste da to sa sobom vuče mnogo poteškoća, ali svoju djecu sam navikao da taj posao moramo uraditi", dodao je Milenko Karović.
Početak Srebreničkog inferna nije bio lagan, priznaje Karović, ni njemu ni njegovim članovima hora, ali ni dan danas stanje nije bolje.
"Prvi put smo to radili kada je dolazio Bill Clinton i kada je 30.000 ljudi glasno plakalo. Ja sam se naježio na samo sjećanje i to svake godine potrese sve ljde, pa i moju djecu u horu. Doživjeti da sat vremena stojite pored 600 tabuta, dešava se da pri povratku u Zenicu, od Srebrenice do Kladnja niko ne progovori nijednu riječ. Sve to stvara stres i djeci i ljudima koji slušaju Inferno", govori Karović u razgovoru za Klix.ba.
Srebrenički inferno pomjera granice
Izvedba Srebreničkog inferna Omladinskog hora iz Zenice rastužila je srce mnogima u Bosni i Hercegovini, a prvi put van granica BiH izašao je 4. januara, kada je Omladinski hor iz Zenice nastupao pred publikom u Ankari.
"Mi smo 4. januara ove godine sa državnim Turskim orkestrom u Ankari izveli Srebrenički inferno, čime smo fascinirali ljude. Sve vrijeme dok smo izvodili Inferno, svi ljudi su plakali. Oni ne razumiju tekst, ali slušaju muziku i znaju o čemu se radi. Jednostavno taj osjećaj Džele Jusića i tekst Džemaludina Latića su toliko perfektni i stresniji su od 'Jame' Ivana Gorana Kovačića", kazao je Karović, te dodao:
"Putovanje u Ankaru je bilo prvo gostovanje Srebreničkog inferna, ali već imamo planove i pozive da gostujemo u New Yorku i Briselu. To je veoma bitno, sada slijedi da cijeli svijet upoznamo sa infernom".
Glas djevojčice kao ožiljak na srcu srebreničke majke
Nerina Buzaljko je već sada studentica Fakulteta za metalurgiju i materijale Univerziteta u Zenici, a prije 11 godina, dok je bila 11-godišnja djevojčica, svojim glasom parala je srce svih koji su imali priliku čuti Srebrenički inferno.
Za nju je Latićev tekst predstavljao odavanje počasti žrtvama Srebrenice, ali to se kroz vrijeme promijenilo i još više je dobilo na značaju.
"Za mene Srebrenički inferno predstavlja jedan od načina odavanja počasti žrtvama Srebrenice, a ujedno i način da pokažemo njihovim porodicama da smo uz njih i da nećemo dopustiti da to padne u zaborav, pa makar to samo kroz muziku učinili. Djevojčica koja je pohađala osnovnu školu možda i nije mogla spoznat značaj Srebreničkog inferna, ali odrastajući i sazrijevajući uz to, počelo mi je predstavljati više od samog pjevanja i izvođenja. Postao je to poseban osjećaj koji je iz godine u godinu rastao i postajao jači, to je empatija sa žrtvama", kazala je Nerina za Klix.ba.
Nakon jedanaest godina na Nerininom mjestu stajat će nova djevojčica, koja će pjevati Latićeve riječi. Njoj to ne predstavlja problem i smatra da je došlo vrijeme za novu generaciju koja će, nada se, prepoznati značaj Srebrenice i njenog stradanja, baš kao što je i ona prepoznala.
"Nove generacije jesu došle, ali to i dalje ostaje dio mene, jer je to, ipak, izgradilo mene u osobu kakva sam danas. Iako ove godine neću izvoditi Inferno, bit ću u Srebrenici", zaključila je Buzaljko.
Najplaćeniji youtuber u historiji za 26. rođendan poklanja 26 automobila: Ovo su uslovi
