Komentari (29)
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.
Svaka čast! :)
Rade ko "crnci" :D
Ove mlade alpinistice su mi fakat swatke.
Znao sam da je moja, samo moja, i ničija više. Znala je da je moja, samo moja, i ničija više. Znao sam da mogu da joj pružim više nego bilo ko drugi na svetu… Znala je da može da mi pruži više nego bilo koja druga na svijetu… Znao sam da me napokon želi, napokon, nakon svih ovih godina… I ništa, prokleto ništa… Zbog straha, zbog gluposti, zbog prošlosti, zbog budućnosti, zbog drugih… Zbog prokletog obzira prema nekome ko duboko u sebi želi to isto… A djelovalo je sve tako lako, jednostavno, a sada kao da čitav ambis stoji između nas. Ne mogu da je volim, a volim je… Ne mogu da je imam, a želim je… Ne mogu da joj se dajem, a dao bih joj sve, bez ikakvog razmišljanja…
?
Kada imaš prilike da je voliš – voli je. Možda nikada više nećeš dobiti šansu… Mislićeš da trenutak nije idealan? Ali zar ima idealnijeg trenutka nego dok je voliš?
Ako se sretnemo možemo o svemu. Ti kreni, ja se uključujem. Samo me ne pitaj za nju, ništa. Pravi se kao da ne postoji... Nemoj ni o raskidima, davanjima, uzimanjima, zagrljajima. Ljubav nikako ne pominji. Ni tvoju, ničiju. Neću to da slušam. Nemoj o tome. Nemoj u ovom vijeku, poslije može. Možda... Kada se vidimo, ti pričaj, ja ću da slušam. Pričaj o svemu, šta ti god padne na pamet, samo mi je ne pominji. Nemoj nikako da izgovaraš njeno ime. Niti bilo šta što počinje na M. Ništa njeno. Nemoj. Nemoj molim te... Ako vidiš da sam nesrećan, a jesam, samo me razumi, zagrli i to će mi biti dovoljno. Samo mi ne pominji nju, ni riječ… Ne pitaj ništa jer će se vratiti bol, nemir, ona pitanja da smo možda ipak mogli, da me i dalje voli ili da nije srećna sa njim?