OHR je nametanjem Ustava FBiH legitimisao opstrukciju sistema, Dodik samo koristi oproban recept

Ako Sarajevo neće popustiti, ima ko hoće. Upravo iz tog razloga Narodna skupština Republike Srpske u aprilu je donijela zaključak kojim je pozvala sudiju Ustavnog suda BiH Zlatka Kneževića da napusti ovu instituciju, što je on, pod ogromnim pritiskom vlasti, i učinio.

Njegov odlazak u prijevremenu penziju neće se desiti prije zime, ali je potez koji će neminovno dovesti do usporavanja rada Ustavnog suda, koji bez dvoje sudaca iz RS-a može održavati samo Plenarne sjednice.

Kao što smo ranije istakli, kada već ne može blokirati rad Ustavnog suda Milorad Dodik ga pokušava delegitimisati tako što u njemu neće biti prisutne sudije iz RS-a.

Usporavanje rada Ustavnog suda je samo direktna i trenutna posljedica. Možemo nesumnjivo očekivati da će imenovanje sudija iz RS-a u Ustavni sud Dodik uslovljavati ispunjenjem nekih od zahtjeva koje otvoreno i svakodnevno iznosi u vezi Ustavnog suda ili nekog drugog pitanja. Očekivati je da osim odlaska stranih sudija Dodik zatraži promjenu u načinu glasanja u Ustavnom sudu BiH.

"Narodna skupština usvojila je zaključak u kojem smo pozvali sudiju iz Republike Srpske da se povuče iz Ustavnog suda BiH, koji djeluje antidejtonski, te smo predložili donošenje novog zakona o Ustavnom sudu BiH u kojem ne bi sjedili stranci", izjavio je Dodik prošle sedmice.

Povodom posljednjih dešavanja OHR je izdao saopćenje u kojem je rečeno da je Knežević bio izložen "neprihvatljivom" pritisku od "neodgovornih političara". Također, visoki predstavnik je pozvao poslanike u Narodnoj skupštini RS-a da prekinu kampanju pritiska na suca Kneževića i Sud te da ispune svoju obavezu poštivanja Ustava BiH.

Upravo je Christian Schmidt izlaženjem u susret politici HDZ-a odlukom kojom je nametnuo izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona BiH, nagrađujući dugogodišnje blokade izbora sudaca u Ustavni sud FBiH, umjesto da ih sankcioniše, opravdao svaki učinjeni i budući korak Narodne skupštine RS-a.

Osude, apeli i pozivi OHR-a ne mijenjaju političku stvarnost da Ustavni sud BiH ne može biti popunjen bez volje vladajuće većine u RS-u. OHR je svojom politikom legitimisao svaku buduću blokadu, jer u konačnici onaj koji blokira, bez obzira na javne osude, dobije više nego što je ranije imao.

Ako je Dragan Čović dobio koncesije iza zatvorenih vrata, kasnije objelodanjene odlukom Schmidta, zašto bi Dodik očekivao bilo šta manje?

Nakon posljednje odluke Schmidta kojom je suspendovao Ustav FBiH na 24 sata, odnosno supstituirao potpis potpredsjednika FBiH Refika Lende prilikom imenovanja Vlade Federacije BiH autoritet i snaga bošnjačkih ili građanskih stranaka u očima predstavnika HDZ-a i SNSD-a je nepostojeća.

U njihovoj vizuri OHR ne samo da formalno štiti institucije BiH već i pregovara u ime probosanskih stranaka, jer ako OHR može supstituirati potpis Lende, može i odmjeriti šta je to prava mjera političkih zahtjeva probosanskih stranaka.

Upravo iz tog razloga Dodik može s optimizmom očekivati rasplet "bitke" za Ustavni sud BiH.