Objavljeni detalji: Ovo je odluka Ustavnog suda u kojoj je lobiranje RS-a proglašeno neustavnim

Riječ je o apelaciji koju je uputio zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Zvizdić, a u kojoj je osporio lobističke ugovore koje Vlada RS potpisuje u SAD-u, s posebnim osvrtom na ugovor s firmom "Dickens and Madson Canada Inc.", gdje se kao jedan od ciljeva eksplicitno navodi "nezavisnost RS-a".

U saopštenju je ranije rečeno da su neustavni ugovori koje entiteti ili bilo koja druga jedinica unutar BiH potpisuje s lobističkim firmama u inostranstvu, a koji kao ciljeve navode stvari koje nisu u skladu s Ustavom BiH.

Odluka je nekoliko dana nakon sjednice objavljena u cijelosti, a u dokumentu je pojašnjen osnov po kojem je donesena odluka.

Kako navodi Ustavni sud BiH, nesporno je da entiteti imaju ustavni osnov da donose svoje budžete, ali da je pitanje da li su ciljevi lobiranja koje nalogoprimac (lobistička firma) provodi u ime i za račun nalogodavca (RS), a koje se finansiraju iz entitetskih budžetskih sredstava, u skladu s Ustavom BiH.

Ustavni sud naglašava da, dok entiteti imaju ustavno pravo na donošenje budžeta, svi zakoni i propisi koji se usvajaju na državnom, entitetskim i svim nižim nivoima moraju biti usklađeni s Ustavom BiH, što uključuje i odluke Ustavnog suda.

Posebno su naglasili da oblast lobiranja nije definisana niti uređena zakonima u BiH.

"Ustavni sud zapaža da lobiranje predstavlja organizirano i strukturirano zagovaranje određenih interesa kojim se nastoji utjecati na donosioce odluka u vlasti. Ta aktivnost obuhvata komunikaciju, argumentiranje i prijenos informacija prema tijelima vlasti kako bi se zaštitili interesi onih koji finansiraju lobiranje. Bosna i Hercegovina nema jedinstven državni zakon o lobiranju, niti je ta oblast formalno prepoznata i zakonski uređena na nivou institucija Bosne i Hercegovine. Stoga se lobiranje u Bosni i Hercegovini ne tretira kao zakonska djelatnost. Zbog nedostatka pravnog okvira, u Bosni i Hercegovini ne postoje zvanični registri lobista, niti jasna pravila o tome ko i na koji način može utjecati na donosioce odluka", istakli su u odluci.

Ostatak odluke odnosi se na konkretne tvrdnje iz apelacije, odnosno iz ugovora koji je potpisan između Vlade RS i firme "Dickens and Madson Canada Inc.".

Prva tvrdnja odnosi se na jedan od ciljeva iz ugovora, odnosno na "nezavisnost RS-a". Ustavni sud je pojasnio zbog čega bilo koji pokušaj odvajanja entiteta od države nije u skladu s Ustavom BiH.

"Član I/1. Ustava BiH očigledno ustanovljuje činjenicu da jedino Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom. Zatim član I/3. uspostavlja dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, kao sastavne dijelove države Bosne i Hercegovine. Nadalje, kao što se može vidjeti, npr. iz člana III/2. Ustava BiH, entiteti su podređeni suverenitetu Bosne i Hercegovine. Za razliku od primjera sastavnih jedinica saveznih država koje se i same nazivaju državama, u slučaju Bosne i Hercegovine je iz ovog jasno da Ustav BiH nije priznao Republiku Srpsku niti Federaciju Bosne i Hercegovine kao države, već ih, umjesto toga, naziva entitetima", navode u odluci.

Ističu da, u skladu s ovim, Ustav Bosne i Hercegovine ne ostavlja prostora za bilo kakav suverenitet entiteta ili pravo na samoorganiziranje zasnovano na ideji teritorijalne odvojenosti.

"Stoga je utvrdio da sva navođenja suvereniteta, državne samostalnosti, stvaranja države, te svestranog i tijesnog povezivanja Republike Srpske s drugim državama srpskog naroda u odredbama Preambule Ustava Republike Srpske krše član I/1. u vezi sa članom I/3. i članom III/2.a) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji garantiraju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. Iz ukazane prakse, koju Ustavni sud dosljedno slijedi, proizlazi da prema Ustavu Bosne i Hercegovine entiteti nemaju pravo na samoopredjeljenje koje bi dozvolilo samoorganizaciju i teritorijalno otcjepljenje jer je to u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, a taj stav je konačan i obavezujući u smislu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Takav stav Ustavni sud dosljedno slijedi", navodi se u odluci.

Sljedeća tvrdnja koju je Ustavni sud tretirao iz ugovora je cilj koji se odnosi na "osigurava politička podrška radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom".

Ustavni sud podsjeća da je ranije potvrdio kako je odluka Suda BiH, po kojoj je Dodiku prestao mandat na mjestu predsjednika RS-a, stupila na snagu 12. juna, dok je ugovor potpisan 9. septembra 2025. godine.

Narodna skupština RS-a, koja je poslala odgovor na apelaciju Zvizdića, navela je da je Dodiku prestao mandat 22. oktobra 2025. godine, za šta Ustavni sud decidno navodi da je suprotno odlukama institucija BiH.

Ustavni sud je razmatrao i tvrdnje koje se odnose na lobiranje za osporavanje mandata tadašnjeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta i ukidanje njegovih odluka.

U svojoj odluci, Ustavni sud je podsjetio da su odluke visokih predstavnika u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom i da osporavanje njegovih odluka nije u skladu s Ustavom BiH.

Također, ustanovljeno je da je lobiranje kako bi se ukinule američke sankcije zvaničnicima koji su učestvovali u organizaciji takozvanog "Dana RS" također neustavne, a Ustavni sud BiH je podsjetio na svoju raniju odluku o ustavnosti ovog praznika.

U zaključku, iz Ustavnog suda pojašnjavaju da ove okolnosti jasno dovode do odluke da je neustavno lobiranje s ciljevima koji nisu u skladu s Ustavom BiH te su objasnili zbog čega se odluka odnosi i na druge ugovore, a ne samo na firmu "Dickens and Madson Canada Inc.".

"Ustavni sud također zapaža da se Republika Srpska kao nalogodavac predstavila kao 'strana politička stranka', što ukazuje da se ciljevi 'strane političke stranke' koji nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine provode i finansiraju iz entitetskih budžetskih sredstava, što dodatno ukazuje na razmjere osporenog djelovanja po ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Pored toga, podnosilac zahtjeva je ukazao da je nakon Ugovora zaključen sličan ugovor o lobiranju u februaru 2026. godine, što ukazuje da se radi o kontinuiranim aktivnostima na lobiranju u ime i za račun entiteta Republika Srpska. Takva aktivnost entiteta svakako može biti problem ukoliko ciljevi tog ili sličnih ugovora nisu usklađeni s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda i odlukama institucija Bosne i Hercegovine, kao u konkretnom slučaju", naveli su iz Ustavnog suda BiH.