BiH
380

Obilježena godišnjica smrti Legende s juga - Dževada Begića Đilde

Klix.ba
(Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Navijači Fudbalskog kluba Željezničar, predsjednik Kluba Almir Gredić, šef struke Admir Adžem, fudbaleri Kerim Memija i Srđan Stanić, te članovi porodice Begić položili su danas cvijeće na spomen obilježje na Pofalićima i odali počast Dževadu Begići Đildi koji je na današnji dan prije 22 godine poginuo od snajperskog hica pomagajući ranjenoj ženi.

Nekadašnji vođa navijača Plavih 11. jula 1992. godine dao je u jutarnjim satima sa jo 100 svojih saboraca krv na transfuziologiji na Koševu za ranjene Sarajlije. U povratku je čuo putem radio veze da na Pofalićima ima ranjenih civila kojima je potrebna pomoć. Đilda je bio među prvima koji je krenuo tamo kazavši "Idemo". Kada je pokušao izvući jednu ranjenu ženu pogodio ga je snajperski hitac iz pravca Grbavice. Život 26-godišnjeg Đilde zauvijek je prekinut.

Đilda se uz svoju braću Halila i Izeta, koji je također poginuo ratu, pridružio Zelenim beretkama. učestvovao je u brojnim akcijama na Ilidži, Blekinom potoku i Zlatištu. Bio je poznat po svojoj snazi, hrabrosti i neustrašivosti.

Đildini bližnji pamte da je govorio: "Ako treba ginuti, samo da nije od snajpera. Neka to bude muški", ali nažalost poginuo je upravo na taj način trećeg mjeseca agresije na BiH. Poginuo je na Grbavici za koju je živio. Iste godine poginuo je i njegov brat Izet. Halil je preživio i ostao jedini svjedok strašne sudbine braće Begić. Svojim sinovima dao je imena svoje braće.

U njegovu čast 1. korpus podigao je spomenik na Pofalićima, a svake godine održava se i turnir u znak sjećanja na ovu legendu. Navijači Želje ga se sjete svaku utakmicu pjevajući pjesmu "Otiš'o si Đilda, ostala je tuga, vječno će te voljeti Manijaci s juga".

Također, o Đildi je snimljen i film "Legenda s juga" režisera Nedima Karalića. Film govori o otvorenoj, čistoj i poštenoj ljubavi spram svog kluba i fudbala. O ljubavi prema životu koji je tragično okončan 1992. godine.

Dževad Begić Đilda rođen je u Visokom 25. septembra 1966. godine. Njegovi najbliži su ga zezali da je pravi đilkoš - odakle se izrodio i nadimak Đilda. Poslije osnovne škole završio je zanat za limara i radio na poslovima obezbjeđenja objekata i ustanova. Oženio je djevojku Hajrudinu s kojom je dobio četiri kćerke - Melihu, Melisu, Mirnelu, Dženitu, a peta Dževada se rodila poslije Dževadove smrti. Sredinom osamdesetih profilirao se u vođu navijača Željezničara koji su 1987. godine dobili i zvanično ime Manijaci.

Sahranjen je na šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu. Posthumno je dobitnik najvećeg armijskog priznanja, značke "Zlatni ljiljan" i posthumno je dobio čin natporučnika. Bivša ulica Livanjska danas nosi ime "Braće Begić".

Pjesma o Đildi:

"Sanjao sam sinoć čudan san Na jugu je baklja planula Ruke su se naše digle Vidio sam lice Đilde Pjevao je majko sa nama

Tad podiže desnu ruku on I zapjeva Željo šampion Grbavica usta cijela I zastava plavo-bijela Zavijori južnom tribinom

Probudih se i sad žalim ja Iz oka mi suza kanula Bio je i uvijek bit će Simbol naše Grbavice Dževad Begić Đilda Legenda"