|

Novinarka Snežana Čongradin: Na huškanju i zločincima najveće su nam pare maznuli

Novinarka Snežana Čongradin: Na huškanju i zločincima najveće su nam pare maznuli
49
Razgovarao: I. Čavčić
20.7.2019. u 08:40
54
komentara
49

dijeljenja
Novinarka Snežana Čongradin: Na huškanju i zločincima najveće su nam pare maznuli
Snežana Čongradin, novinarka beogradskog dnevnog lista Danas koja je brutalno izvrijeđana na sjednici Skupštine Srbije zbog teksta "Zašto nisam napisala izveštaj iz Srebrenice?", poručila je u intervjuu za Klix.ba da se obični ljudi, bez obzira na nacionalnost, polako svrstavaju naspram političkih hulja.
Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj, omiljeni opozicionar Aleksandra Vučića, zbog prijetnji smrću i uvreda upućenih novinarki Snežani Čongradin naišao je na brojne osude javnosti u Srbiji, ali ne i predstavnika vlasti. Prešutna podrška Šešelju okvalifikovana kao još jedan u nizu dokaza o simbiozi vlasti i poželjne – radikalne opozicije.

Snežana Čongradin se, s druge strane, svojim pisanjem hrabro suprotstavlja i jednima i drugima, podastirući istinu o dešavanjima iz devedesetih čije se posljedice, uostalom, i danas osjećaju. U intervjuu za Klix.ba govori o Vojislavu Šešelju kao "bitnoj političkoj činjenici", manipulisanju napaćenim i gladnim ljudima, političkoj klimi u Srbiji, Srebrenici i drugim temama.

Kako to da politička sitnež sa zločinačkom pozadinom, kakva je Vojislav Šešelj, dvije-tri decenije nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije još uvijek predstavlja bitnu političku činjenicu u Srbiji - prkoseći pritom napaćenom i gladnom narodu?

Napaćenim i gladnim najlakše je manipulisati. Ali, reklo bi se i najteže jer je, ipak, sa stanovišta i najmanje ljudskosti, riječ o manipulaciji najugroženijima i najosjetljivijima, pa je takva manipulacija posebno ružna i izrazito odvratna. Međutim, ovdje i govorimo o manipulatorima koji su zločinci, i to oni najgori – ratni zločinci. Koji su stekli sve društvene privilegije i došli u priliku da budu manipulatori nad običnim ljudima putem ratnog profiterstva. Nerealno je i, reklo bi se, čak neljudski očekivati od običnih ljudi čija je ekonomska situacija na evropskom dnu, čije su obrazovanje i kultura odavno, već tri decenije unazad, zaokupljeni i strogo dirigovani upravo tim ratnozločinačkim, nacionalističkim određenjem, da se sami izbore sa medijskim i svakim drugim načinom manipulacije, razumiju je i nešto preduzmu o tom pitanju. Zato je odgovornost pojedinaca koji imaju privilegije da uvide manipulaciju velika.

Gdje uopšte vodi politička klima u Srbiji sazdana na temeljima Šešeljevog i inih umova? Nije li prijetnja gusjeničarem prizivanje devedesetih?

Situacija u kojoj se, sa aspekta bezbjednosti, nalaze aktivisti organizacija poput Žena u crnom, Inicijative mladih za ljudska prava, Fonda za humanitarno pravo… je mnogo gora, konstantna i po intenzitetu, sigurno mnogo drastičnija od ove u kojoj sam se, recimo, našla ja, nakon prozivki sa skupštinske govornice. Dakle, prijetnje smrću, fizički napadi, ugrožavanje imovine od strane nacionalističkih grupa kojima, izvjesno je upravlja srce tog ratnozločinačkog i profiterskog aparata, u Srbiji su konstanta. Upravljanje sile prema sopstvenim građanima, nakon što je, srećom, krajem devedesetih ta sila pobijeđena i zaustavljena prema građanima iz susjednih država, jedino je što se moglo očekivati. Ovo su, u tom smislu, devedesete u Srbiji. Ponovit ću, srećom, samo u Srbiji, ne i na prostorima gdje su se tada vodili ratovi.

Ranije ste kazali da ne očekujete reakciju države na prijetnje koje su vam upućene u Skupštini Republike Srbije. Zašto?

Šešeljeva retorika, govor mržnje, prijetnje smrću, prostakluk, veliki su ali skriveni dio i zvanične, državne politike. Svako na svoj način izražava, čini se, ono što misli i osjeća, namjerava… Tako da očekivati da reaguje država u kojoj jedan čovjek kontroliše gotovo sve institucije, medije, dakle, javni prostor, koji pušta Šešelja da govori to što govori, uprkos tome što to sad i nije više samo Šešelj, već osuđeni ratni zločinac i profiter, bilo bi realno samo u slučaju realnosti očekivanja da se Vučić promijeni.

Zašto bi Srbija uopšte negirala genocid u Srebrenici ukoliko, kako to tvrdi državni vrh, nije učestvovala u pripremi i dešavanjima iz jula 1995. godine?

Zato što jeste. Svi ti ljudi danas na vlasti imaju ili iskustvo direktnog učešća u zločinima, genocidima, etničkim čišćenjima, ili u svojstvu protagonista i političara inspiratora na takve tragične slučajeve.

Nakon prijetnji koje su vam upućene zahvalili ste se Šešelju jer se o genocidu u Srebrenici govorilo u medijima s nacionalnom frekvencijom. Kako pored takve cenzure očekivati "suočavanje" i "pomirenje"?

Stvarni pomaci u tom smjeru mogući kao vrlo mali. Kao, između ostalog, u svakom tako značajnom procesu. Zato je neophodno puno malih pomaka pojedinaca, odnosno njihov ogroman trud. Kakve god prirode bio.

Veze između Sarajeva i Beograda, kao i drugih gradova u regionu, možda nisu institucionalizovane, ali ih je nemoguće pokidati, što i vi svojim pisanjem svakodnevno potvrđujete... Evo, može li se kazati da su te veze jače što je više nastojanja da ih se pokida?

Da, zato što se polako svrstavaju obični ljudi, bez obzira na nacionalnost, ili neku drugu pripadnost, naspram političkih hulja. Oni su ekipa, dosta korumpirana ekipa, a mi smo njihove žrtve, dosta siromašne i izmanipulisane. Moramo se zajedno boriti protiv tog establišmenta, jer, na kraju, svako od njih dijeli odgovornost za katastrofalnu ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi većina građana u regionu. Na huškanju i zločincima najveće su nam pare maznuli.
Prijavi grešku


Komentari (54)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...