Ali, brdo Okolišta poznato je i po tome što se u njegovom podnožju, na mjestu današnjeg Doma zdravlja, pred Drugi svjetski rat, nalazila Fabrika za proizvodnju oružja Vistad, vlasništvo valjevskog industrijalca Nikole Stankovića.
U toj fabrici proizvodili su mine za minobacače, upaljače i artificije, a, kako neki kažu, i ručne i avionske bombe.
Brdo Okolišta krije i još neistražene tajne četiri tunela, koja su, dok je Vistad radio, izbušena u njegovoj utrobi, a danas se u njih može zaviriti samo kroz metalne rešetke.
Od 1939. do 1941. godine u ovoj fabrici je radio sada osamdesetosmogodišnji Milovan Jevđić iz višegradskog naselja Gornje Šeganje.
"Preko veze sam se zaposlio u firmi Nikole Stankovića, koja je, prema tadašnjim pričama, imala više od 4.000 radnika koji su radili u tri smjene. Radio sam na mašini za proizvodnju kapica za ručne bombe 'kragujevke'", priča Milovan.
On navodi da je Fabrika bila "zlatna koka" za radnike - "fizikalci" su dnevno zarađivali osam, a majstori 40 dinara. Isplata je bila svake sedmice na šalteru, gdje su im dijelili kesu para.
Poređenja radi, za sedam dinara tada se mogla kupiti vreća brašna.
I Milovan se sjeća tunela u Okolištima od kojih su tri "polazila" iz fabričkog kruga. On nije u njih ulazio, tamo su išli najpovjerljiviji, ali zna da se u četvrtom, na vrhu brda, punile bombe u trotilnici.
Vistad su 1941. godine preuzeli Nijemci, a poslije rata na tom mjestu osnovano je preduzeće "Partizan", kasnije "Metalac“.
Na tunele su tada stavljene rešetke, ali je jedan od njih osposobljen i očišćen da bi poslužio kao skrovište.
U Višegradu je teško naći čovjeka koji je istraživao unutrašnjost četiri tunela u brdu Okolišta. Iako u njima vjerovatno ništa nema, niko se ne usuđuje da zaviri u njihovu unutrašnjost, niti za to postoji bilo kakva potreba.
Iznad Vistada bila je vila Nikole Stankovića, koja je poslije Drugog svjetskog rata konfiskovana i pretvorena u gradsku bolnicu.
Milovan Jevđić priča da se dobro sjeća inžinjera Stankovića, za koga kaže da je za radnike bio "k'o duša", da je jedini u gradu imao automobil, ali da se često vozio u fijakeru.