Ko ima prednost?
2

Netransparentna objava javnih konkursa: Privilegija za štampu bez pokrića

Klix.ba
Sve institucije i državni organi u BiH dužni su svoje javne pozive i konkurse objavljivati u sredstvima javnog informisanja i to na temelju principa transparentnosti. Međutim, praksa objavljivanja javnih konkursa je pokazala da se oni objavljuju isključivo u dnevnoj štampi, isključujući druga stredstva javnog informisanja, poput elektronskih medija.

Nadležni organ u FBiH ta tu oblast je Ministarstvo pravde na čelu s ministrom Matom Jozićem. Shodno dosadašnjoj praksi objavljivanja javnih poziva i konkursa nedavno je Federalno ministarstvo raseljenih osoba na čelu s ministrom Edinom Ramićem zatražilo odgovor o zakonskom uporištu za dosadašnji način objavljivanja konkursa.

Od Jozića se očekuje da odgovori na pitanja da li postoji zakonski osnov za privilegirani status jedne forme javnog informisanja, poput dnevne štampe, u sistemu objavljivanja javnih poziva u odnosu na druge forme, poput elektronskih medija?

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba

Također, Joziću je upućeno pitanje da li i druge forme medijskog informisanja imaju pravo da budu uključeni u sistem usluga javnog informisanja, odnosno objavljivanja javnih poziva na jednak način na koji to pravo ima dnevna štampa.

Trenutna zakonska obaveza obavještavanja javnosti o javnim pozivima definirana je na različite načine.

U Zakonu o javnim nabavkama BiH navodi se da se obavještenja o nabavci, dodjeli ugovora, poništenju postupka javne nabavke i druge informacije objavljuju na portalu javnih nabavki, ali da se dodatno mogu objaviti i u drugim publikacijama.

Zatim u Zakonu o parničnom postupku FBiH kaže se da se presude objavljuju na trošak tuženog u medijima. Također u istom zakonu se propisuje obaveza objavljivanja tužbe u najmanje jednim dnevnim novinama i to bez preciziranja zašto dnevne novine imaju privilegiran status u odnosu na druge medije.

Postavlja se pitanje koliko su ostali mediji, prije svega elektronski diskriminirani jer ih aktuelni zakoni ne prepoznaju kao mjesta gdje se javni pozivci mogu objaviti. S obzirom na savremene trendove i značaj elektronskih medija s pravom se nameće pitanje koliko su javni konkursi, obavijesti i pozivi transparentni.

Na kraju se postavlja pitanje zbog čega bi neke vrste medija bile favorizirane ukoliko svi plaćaju porez za svoje djelovanje i nameće pitanje diskriminacije ali i dostupnosti javnosti javnih oglasa.