Nerin Dizdar: Naš cilj nije zavisnost od subvencija, nego ekonomski samostalne povratničke zajednice sa stabilnim preduzećima

Nakon ministarskog mandata sada ste nosilac SDP-ove liste za Parlament FBiH. Je li kandidatura za Parlament poruka da nakon izbora više ne računate na ministarsku funkciju ili biste, ako SDP ponovo bude dio vlasti, prihvatili još jedan mandat u Vladi FBiH?

Kandidatura za Parlament Federacije je zapravo najbolji test našeg rada. Na ovaj način ću ja, kao i druge kolege, vidjeti kakvo povjerenje građana uživamo. Naravno, dalji angažman zavisi od poslijeizbornih dogovora i strukturiranja budućih vlada na svim nivoima. Smatram da sam svojim dosadašnjim radom, gdje sam obišao cijelu državu, razgovarao, slušao i radio za ljude od Srebrenice do Bihaća, od Prijedora do Stoca, djelima pokazao šta glavni grad i djelovanje iz glavnog grada treba da podrazumijeva. Najbolja slika Sarajeva je zapravo sve ono što Sarajevo kao centar, glavni grad ove države radi za Bosance i Hercegovce širom naše domovine i koliko se oni mogu osloniti na Sarajevo da im bude podrška. U tom smislu, očekujem da građani na izborima ne prepoznaju samo moj rad, nego rad tima SDP-a, od naših izvrsnih dužnosnika na nivou Kantona, preko Vlade Federacije, pa i uspjeha na državnom nivou, koliko god oni bili teško ostvarivi.

Funkcija sama po sebi nije cilj. Povjerenje građana obavezuje nas da sljedeći mandat mjerimo konkretnim standardom života: minimalnom platom od 1.500 KM, minimalnom penzijom od 1.000 KM, dostupnim zdravstvom i razvojem koji stiže do svakog kraja.
 
Tri i po godine vodite Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Kada sklonimo broj potpisanih ugovora, grantova i kilometara puteva, koji podatak dokazuje da je položaj povratnika danas bolji nego kada ste preuzeli Ministarstvo? Je li više ljudi ostalo u mjestima povratka, zaposleno i ekonomski osnaženo?

Uvijek mislim da svaki novi ministar, svaki dužnosnik koji preuzme neku poziciju mora učiniti iskorak. Isto vrijedi i za onoga ko na ovu poziciju dođe nakon mene. Odmah po stupanju na dužnost rekao sam da je naš cilj sa socijalnog aspekta prebaciti fokus na ekonomske mjere održivog povratka. Napravili smo brojne iskorake, a sada ću pobrojati samo neke od stvari koje smo realizovali po prvi put. Po prvi put smo osigurali podršku povratnicima đacima, osnovnoškolcima i srednjoškolcima, kao i studentima na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

Po prvi put smo realizovali projekte podrške poslodavcima i zaposlenim povratnicima na području cijele države, gdje smo za sve aplikante osigurali ravnopravnu podršku. Po prvi put smo uveli javni poziv kojim podržavamo zapošljavanje povratnika u javnim ustanovama, javnim preduzećima i institucijama na lokalnom nivou. Prvi put su realizovani javni pozivi za podršku saradnji sa iseljeništvom. Kroz javni poziv podrške investicijama iseljeništva u pokretanje biznisa i zapošljavanje povratnika podržano je 20 investicionih projekata po sistemu „marka na marku“. Uz podršku Vlade Federacije donesene su investicije u Bosnu i Hercegovinu od strane naših poduzetnika iz iseljeništva koji su dodatno investirali vlastitih više od 3,6 miliona KM kroz ove projekte, što je znatno više od podrške Vlade Federacije. To govori da ljudi žele investirati i samo im treba da osjete da je država spremna biti njihov partner. Također, podržali smo domaće poduzetnike pri osnivanju novih poslovnih jedinica ili preduzeća i zapošljavaju povratnike, kao i male poduzetnike. Za sve poljoprivrednike povratnike smo osigurali besplatan sadni i sjemenski materijal. Mogao bih nabrajati još, ali mislim da je ovo dovoljan pokazatelj iskoraka u odnosu na zatečeno stanje.

Naš cilj nije zavisnost od subvencija, nego ekonomski samostalne povratničke zajednice sa stabilnim malim i srednjim preduzećima, pristupom tržištu i sigurnim radnim mjestima. Zato podrška radu mora biti dugoročna politika, a ne jednokratna reakcija države kada problem postane vidljiv.

Prošle sedmice ste izdvojili više od 1,6 miliona KM za očuvanje 1.588 radnih mjesta povratnika u 36 gradova i općina u RS-u. Ali može li se ozbiljno govoriti o održivom povratku ako država i entiteti gotovo tri decenije nakon rata još moraju subvencionirati radna mjesta da bi ljudi ostali tamo gdje su se vratili?

Problem nije u tome što mi sada subvencioniramo poslodavce koji zapošljavaju povratnike, nego je problem u tome što se to nije radilo prethodnih skoro 30 godina. U ovom mandatu smo uveli tu mjeru koja je dosta efikasna i nailazimo na veliko odobravanje kako poslodavaca tako i povratnika. Stoga mogu reći i da ste u pravu u dijelu kada konstatujete da je to zapravo trebala biti mjera već od prvih dana povratka, podrška i jačanje poduzetnika povratnika. Da se radilo na vrijeme, sada zasigurno ta mjera ne bi bila nužna ili ne u ovom obimu. Naravno, postojale su određene mjere i prije, ali smo prvi uveli mjere kojim tretiramo sve poslodavce u entitetu RS i sve zaposlene povratnike. Sličan javni poziv smo imali i za poslodavce koji zapošljavaju povratnike u Federaciji. Uostalom, podatak koji sam podijelio u vezi sa novoosnovanim preduzećima uz podršku Vlade FBiH govori da je to živ proces i da su iskoraci ne samo mogući, nego i izvjesni. Dakle, hvala Bogu, povratak nije mrtav proces niti je okončan. Imamo dosta ljudi koji iskazuju želju da investiraju, vraćaju se i zapošljavaju povratnike i Vlade FBiH će im uvijek biti partner sve dok mi vodimo procese.

Nakon napada i incidenata kojima su izloženi povratnici redovno tražite reakciju policije i institucija. Imate li podatke koliko je napada na povratnike i njihovu imovinu u ovom mandatu procesuirano i koliko je počinilaca pravosnažno kažnjeno? Ako nemate, nije li upravo to pokazatelj da država zapravo nema sistemski odgovor na sigurnost povratnika?

Drago mi je da ste postavili to pitanje. Najlakši odgovor bi bio da je posao pravosudnih institucija da o tome vode brigu i evidentiraju slučajeve. Međutim, to ne bi bilo potpuno tačno. Naravno da imamo podatke o napadima na povratnike. Znate zašto imamo podatke? Zato što smo u ovom mandatu po prvi put uspostavili službu pružanja besplatne pravne pomoći povratnicima.

Dakle, po prvi put nakon skoro 30 godina imamo unutar ministarstva sistematizovano radno mjesto službenika za pruženje besplatne pravne pomoći i tu smo za povratnike ne samo u radno vrijeme, nego u svako vrijeme. To je uradila ova Vlada Federacije. To je istinska briga za povratnike i ne samo to. Lično sam obišao sve povratnike koji su bili izloženi ozbiljnim napadima i koji su žrtve različitih incidenata. U pravilu sam bivao prvi na licu mjesta.

Štoviše, često smo prvi objavljivali informacije i upoznavali javnost sa incidentima. Nismo ih obilazili radi reklamiranja, nego da im na licu mjesta pružimo podršku i osiguramo pomoć, ne samo pravnu, nego i egzistencijalnu. Pozivam vas da slobodno o tome šta smo učinili lično pozovete i pitate povratnike koji su bili izloženi nekim od najtežih napada. Pitajte Nedima Salaharevića iz Vlasenice kakvu smo podršku osigurali kada su ga pokušali zastrašiti i spriječiti da obnovi porodičnu kuću. Pitajte Osmana Mehanovića, žrtvu napada iz Bratunca, Bahrudina Gušu iz Višegrada ili Mirsada Omerovića kako nisam htio otići iz Srebrenice dok on nije pušten iz pritvora, čim su njega i druge povratnike pokušali zastrašiti da ne govore o svojim pravima. Pitajte i jesu li imali našu podršku nakon što je pažnja medija utihnula. Naravno, bio sam prvi i u Zenici kada je oskrnavljeno pravoslavno groblje, kao i u Kaknju kada je napadnut župnik Žarko Vujica u pokušaju pljačke.

Da se vratim na konkretan odgovor. Da, uz podršku sistema i praćenje svih ovih slučajeva tokom cijelog procesa, desili su se pomaci. Konačno imamo procesuiranje i osuđujuće presude protiv počinitelja nasilja nad povratnicima. Svi napadači na Osmana Mehanovića su osuđeni iako je prvobitno bilo pokušaja izjednačavanja krivice ili svaljivanja krivice na žrtvu. S obzirom da su u pitanju maloljetnici, dobili su blage kazne, ali ćemo podržati Osmana u traženju odštete za pretrpljene povrede. Protiv napadača na Bahrudina Gušu pokrenut je postupak. Isti je slučaj sa zadokumentovanim slučajevima širenja mržnje i netrpeljivosti. Nedim Salaharević je dobio sve dozvole i porodična kuća je obnovljena uz podršku ministarstva. Podržaćemo i uspostavu spomen sobe za Nedimovog brata i jednu od najvećih nada tadašnje jugoslovenske košarke, Edina, koji je ubijen u logoru Sušica.

Što se tiče konkretnih brojki stanje je sljedeće. U okviru Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica trenutno ima 85 predmeta koji se odnose na različita pravna pitanja raseljenih osoba, povratnika i izbjeglica. Prema evidenciji kojom Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica raspolaže u periodu od 2023. godine do danas, evidentirano je ukupno 46 slučajeva različitih oblika ugrožavanja povratnika, njihove imovine, vjerskih i memorijalnih objekata: i to 10 slučajeva u 2023. godini, 10 slučajeva u 2024. godini, 14 slučajeva u 2025. godini i 12 slučajeva u 2026. godini. 

Od ukupno evidentiranih slučajeva, prema raspoloživim podacima Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, 4 predmeta koja se odnose na događaje počinjene tokom 2023. godine, pravosnažno su okončana osuđujućim presudama, dok se u ostalim predmetima postupanje nadležnih pravosudnih organa nalazi u različitim procesnim fazama.

Na kraju, naglašavam da sigurnost povratnika nije nadležnost jednog ministarstva. Ona zahtijeva koordinisan rad policije, tužilaštava, sudova i drugih nadležnih institucija. Naša je obaveza da na svaki incident reagujemo, tražimo i pratimo postupanje nadležnih organa, ali i da insistiramo da se slučajevi ne relativiziraju i da se odgovornost utvrđuje kroz institucije sistema.

Vi ste politički direktor SDP-a, dakle niste samo ministar nego jedan od ljudi koji kreiraju politiku stranke. Šta je danas Trojka što nije bila prije četiri godine? Je li to politički projekt sa zajedničkom vizijom BiH ili prvenstveno savez SDP-a, NiP-a i Naše stranke koji želi zadržati vlast?

Trojka je danas prepoznatljiv projekat. Ljudi o njemu naravno imaju različita mišljenja. Neke postupke s pravom kritikuju, neke postupke kritikuju jer su navikli da mi kritiku prihvatamo, ali svi vide razliku i drugačiji model djelovanja. 

Kada pitate je li Trojka savez koji želi zadržati vlast, jedan od temeljnih motiva formiranja koalicija jeste kreiranje potencijala i kapaciteta za upravljanje političkim procesima. To je logično i normalno. Kada me pitate imamo li viziju ili je to samo matematički zbir stranaka koje formiraju većinu, odgovor je očigledan. Ako želite uporediti razliku između dvoje, pogledajte samo stanje tamo gdje su koalicije predvođene SDP-om, poput Kantona Sarajevo, i uporedite to sa sredinom gdje to nije slučaj, Tuzlanskim kantonom gdje vlada koalicija SDA-DF. 

U Kantonu Sarajevo imate besplatan javni prevoz za đake, studente i penzionere sa minimalnom penzijom. Javni prevoz je od ponoći do 5 ujutro besplatan za sve. U Tuzlanskom kantonu je javni prevoz misaona imenica, a svi građani plaćaju karte na relacijama koje voze privatni poduzetnici. Takva sudbina je bila namijenjena Sarajevu, ali smo spasili GRAS od stečaja koji su već pripremili u prethodnoj vladi i sada je to jedno od najperspektivnijih javnih preduzeća. Prosječna plata je u Sarajevu za 500 KM veća nego u Tuzlanskom kantonu, a na isti broj stanovnika, Sarajevo ima 45.000 više zaposlenih. Pritom valja napomenuti da je u 3 godine za 350 miliona smanjen prihod Kantona Sarajevo izmjenom pondera, a od toga je u ukupnom omjeru najviše oprihodovao Tuzlanski kanton. U Kantonu Sarajevo imate subvencije na vrtiće i produženi boravak, što u TK ne postoji. Esencijalna lista je uvjerljivo najopsežnija, a za onkološke pacijente nema listi čekanja. Osigurani su besplatni preventivni pregledi. Zatečenih 350 porodica šehida i poginulih boraca kojim prethodna vlast nije osigurala krov nad glavom su dobili stanove i danas nemate niti jedan slučaj na čekanju. O gradnji putne infrastrukture, škola, vrtića i obnovi voznog parka vozila javnog prevoza je suvišno govoriti.

Sarajevski aerodrom je postao svjetska destinacija i iz koje se putuje na svjetske destinacije, dok su tuzlanski aerodrom bili doveli gotovo do gašenja. O razlikama u radu na višim nivoima je još više toga, a jedan intervju je nažalost nedovoljan da sve pobrojimo. Više je nego jasno da Trojka predvođena SDP-om funkcioniše po osnovu usvojenog plana, programa i vizije i funkcionisat će dok se svi drže tog principa. 

SDP je protekle četiri godine pravio kompromise s HDZ-om BiH kako bi vlast funkcionisala. Gdje je za vas granica kompromisa s HDZ-om? Postoji li model izmjena Izbornog zakona kojim bi se faktički garantovalo da hrvatskog člana Predsjedništva bira većinski hrvatsko biračko tijelo, a koji bi SDP mogao prihvatiti?

Sigurno ćete se sjetiti histerije nakon formiranja Vlade FBiH i priča kako ćemo HDZ-u kao cijenu isporučiti izborni zakon, treći entitet, šta sve ne. O patriotizmu i Hercegovini meni koji sam podigao prvu zastavu Bosne i Hercegovine u Stocu poslije rata, prije više od 20 godina, lekcije su htjeli držati ljudi koji se u Hercegovini najduže zadrže kada na putu do mora stanu pored magistrale da kupe teglu meda i kilo smokava. Šta se od svega toga desilo? Ništa! Naprotiv, ojačali smo pozicije povratnika ondje gdje su decenijama bili zanemarivani i ugroženi u Federaciji, naročito u Hercegovini i srednjoj Bosni. 

Naravno, sa HDZ-om smo pregovarali i dogovarali zajedničke mjere i program rada Vlade Federacije. U svakoj vladi, pa tako i u Vladi FBiH, u tim procesima svi prave kompromise kako bi se došlo do zajednički prihvatljivih rješenja. Posljedica takvog odnosa je da smo zajedno stali iza najvećeg povećanja minimalne plate i penzija u historiji Federacije BiH. Tako smo dogovorili i porodiljni dodatak, neradnu nedelju, najveći rast primanja svih socijalnih kategorija, rekordan iznos za Fond solidarnosti, smanjenje doprinosa po prvi put nakon skoro dva desetljeća, fiskalizaciju i čitav niz drugih iskoraka od kojih korist imaju svi građani Federacije.

Što se tiče Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, naš stav je od početka kristalno jasan: SDP BiH se zalaže za nužne izmjene Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona BiH u skladu sa zahtjevima i uslovima EU, a to znači potpunu primjenu presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Sejdić-Finci, Zornić, Šlaku, Pilav i Pudarić protiv Bosne i Hercegovine. Provedba tih presuda podrazumijeva izmjenu Ustava i opsežnu izmjenu izbornog zakonodavstva za cijelu državnu teritoriju. U okviru razgovora na ovu temu, spremni smo razmotriti različite modele koji ni na koji način ne smiju dalje produbiti ili potvrditi sudski utvrđenu diskriminaciju.Pritom, SDP BiH ne pristaje ni na kakva asimetrična rješenja za dva entiteta, nego jedinstven model u smislu načina i principa izbora.

Trojka je 2022. tvrdila da će promjenom pristupa i politikom kompromisa ubrzati evropski put i smanjiti blokade. Četiri godine kasnije BiH je i dalje obilježena blokadama i sukobima oko nadležnosti. Gdje je Trojka pogriješila, jeste li precijenili spremnost SNSD-a i HDZ-a na kompromis ili ste precijenili vlastitu sposobnost da promijenite političke odnose?

Mi možemo reći na osnovu konkretnih pokazatelja da je SNSD taj koji je morao praviti kompromise i mi smo u tom odnosu izvukli čitav niz korisnih ishoda za državu Bosnu i Hercegovinu i njene institucije. Moram istaknuti da smo već pri formiranju Vijeća ministara BiH vratili jedno ministarstvo u ruke probosanskog faktora. To je jako važno ako znamo da Vijeće ministara BiH ima ukupno 10 pozicija, 9 ministarstava i predsjedavajućeg/predsjedavajuću Vijeća ministara.

To jedno ministarstvo, jedno od četiri koliko su prethodno imenovale probosanske stranke, SDA i DF su prepustili SNSD-u kada su s njima formirali vlast. Vraćanjem tog ministarstva, dakle podizanjem broja sa 3 na 4, za 25% smo pojačali snagu probosanskih snaga već na samom startu pri formiranju Vijeća ministara BiH. Dozvolite da istaknem da smo odmah dogovorili i rekordno povećanje državnog budžeta i povećanje primanja svih javnih dužnosnika na državnom nivou, graničara, policajaca, vojnika. Na taj način smo izravno ojačali državu i njene institucije. Samo se sjetite koliko je opozicija u RS-u bila bijesna zbog svega navedenog i otvoreno su stranke okupljene oko SNSD-a prozivali za izdaju.

Mi smo nakon izbora obećali da ćemo raditi na rješenjima i da se nećemo baviti ispraznim svađama i blokadama. Dozvolite da parafraziram i tadašnjeg ambasadora SAD-a, Michaela Murphyja koji je istakao da Trojka nije napravila nijedan kompromis na štetu države, odnosno u intetresu njenih rušitelja.

Pravili smo kompromise u kreiranju zakonskih rješenja, kako bismo nužne zakone konačno i usvojili, ali opet u formi prihvatljivoj EU i jačanju vladavine prava. Ostvarili smo izniman inicijalni zamah i otvorili pristupne pregovore sa EU što je izuzetan iskorak. O tome svjedoči i izjava Ursule von der Leyen, koja je izjavila da je državna vlast u prvih godinu mandata učinila više nego prethodna za 10 godina.

Kao konkretan pokazatelj te razlike govori činjenica da smo ipak u ovom mandatu usvojili 15 zakona plus 2 u Zastupničkom domu, a u prethodnommandatu su usvojena tek 3 zakona na državnom nivou! Dakle, nisu uspjeli imati ni prosjek od jednog zakona godišnje. Mi smo usvojili pet puta više zakona i sada oni kao kritikuju našu efikasnost?! Naravno, mi uvijek želimo i težimo da učinimo više i mi nismo zadovoljni, očekivali smo više. Isto tako, ne dozvoljavamo da nam pridiku drže oni koje smo „prebacili“ za 500%.

Uz sve navedeno, činili smo i greške iz iskrene nade da među strukturama u RS-u iza populizma i nacionalizma kojim se kite ima makar mrva zdravog razuma u smislu rada na aktiviranju sredstava iz Plana rasta koja bi omogućila bolji život svakom čovjeku, pa i stanovnicima RS-a koji žive u ekonomski mnogo nepovoljnijem okruženju. Mi s druge strane nismo pristali na nepravednu raspodjelu prihoda od akciza, makar ta sredstva trebaju svima, ali kriteriji moraju postojati i ne damo da građani Federacije budu zakinuti, a da sredstva dobije jedna separatistička klika. Prekinuli smo sve odnose sa SNSD-om i satelitima kada su prešli granicu i otvoreno radili na rušenju pravnog poretka. Na kraju, svi vidimo kako je Dodik završio. Slikaju se sa različlitim dužnosnicima po svjetskim haustorima, jer Dodiku nakon političke presude i suspenzije nije ni preostalo ništa drugo nego da se slika.

Ako nakon izbora matematika bude takva da bez SDA nije moguće napraviti stabilnu parlamentarnu većinu u Federaciji, treba li SDP ostati u opoziciji ili biste razgovarali sa SDA? Drugim riječima: možete li danas biračima garantovati da glas za SDP ni pod kojim okolnostima neće završiti u koaliciji sa SDA?

Biračima možemo dati jasnu obavezu. Mandat SDP-a služit će stvaranju programske većine koja ne vraća Federaciju na stare politike blokade i zanemarivanja rada. Nećemo pristati na povratak unazad, želimo nastavak rasta plata i penzija, zaštitu neradne nedjelje, snažnije javno zdravstvo, evropski put i jednak razvoj svake zajednice. 

Duboko sam uvjeren da će nakon izbora jedini nezaobilazan faktor biti SDP BiH sa svojim partnerima. Vjerujem da ćemo imati i jaču poziciju nego nakon izbora 2022. godine. Takav scenarij je potpuno osnovan. Uvjereni smo u pobjedu Denisa Bećirovića u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kao i u naš značajno poboljšan rezultat na svim nivoima u odnosu na izbore 2022. godine. Mi imamo svoje partnere, ali nemamo namjeru praviti ražanj dok je zec u šumi.

Ipak, uzdamo se u naše rezultate u vladama na svim nivoima, kao i u izuzetan odziv i pozitivnu atmosferu u kontaktu s građanima u kampanji i na nikad masovnijim skupovima. Ako tome dodamo potvrdu u rezultatima više relevantnih anketa koji potvrđuju značajan rast SDP-a, zapravo je upravo to najrealniji scenarij. Kada govorimo o SDA, puno je stvari na koje gledamo različito. Napravili smo iskorake sa tijesnom većinom koji ne bi bili mogući ni sa komotnom većinom sa SDA. Oni bi sa svojim sadašnjim bliskim partnerima da ukinu neradnu nedelju, a mi to ne bismo dozvolili. Želimo iskorak ka daljem povećanju penzija i minimalne plate, a oni su otvoreno govorili da je i ova velika. O koaliciji sa SDA samim tim uopšte ne razmišljamo niti promišljamo u tom smjeru.