Branitelj prvooptuženog, advokat Žarko Bulić uputio je niz procesnih i procesnomaterijalnih prigovora, osporavajući zakonitost optužnice u ovom predmetu, kao i postupaka u toku istražnog i pretpretresnog postupka.
Prigovori se odnose na pitanje imuniteta njegovog branjenika, nadležnost suda i zakonitost dokaza.
Po Bulićevim riječima, sve faze postupka vođene su a da prethodno nije riješeno pitanje imuniteta njegovog branjenika, odnosno u ovom slučaju je došlo do retroaktivne primjene zakona koji je tadašnji visoki predstavnik u BiH nametnuo početkom oktobra 2002. godine na inkriminacije koje se odnose na 1999. i 2000. godinu.
Nadalje, smatra Bulić, i nadležnost Suda BiH u ovom predmetu je retroaktivno zasnovana, jer se radi o Sudu ustanovljenom u martu 2003. godine.
Za Bulića je sporna zakonitost dokaza optužbe, koja je ponudila dokumente u formi fotokopija, što je suprotno odredbama ZKP-a, kao i sama kvalifikacija krivičnog djela.
U prilog vlastitim tezama navodi presude Vrhovnog suda FBiH u više predmeta u kojima su akteri optuženi za isto krivično djelo oslobođeni optužbi (slučajevi u kojiam su procesuirani bivši zamjenik direktora Federalne carinske uprave Fuad Kasumović, bivši ministar unutarnjih poslova FBiH Mehmed Žilić te direktor tadašnjeg AID-a Kemal Ademović.
Bulić je ustvrdio kako je sve spomenuto dovoljno za donošenje odbijajuće presude suda.
Prvooptuženi Bičakćić naveo je kako se u Kantonalnom sudu Sarajevo protiv njega vodi paralelan postupak za iste ili slične inkriminacije, te da je to u suprotnosti s odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava kojima se zabranjuje institucionalna diskriminacija, sugerirajući da se to razriješi kao prethodno pitanje.
Branitelj drugooptuženog, advokat Zdravko Rajić pridružio se ocjenama advokata Bulića, pozivajući se na opća načela međunarodnog prava koja su inkorporirana u ustavnopravni poredak BiH, a kojima se zabranjuje retroaktivna primjena zakona.
On tvrdi kako analiza pobijane optužnice pokazuje da ne postoji kauzalna veza između radnje počinjenja i posljedica, uz opasku kako se u njenom činjeničnom dijelu navode isključivo uopćene formulacije o navodno počinjenom krivičnom djelu.
Radi se o, kako je naveo, tipičnom primjeru proizvoljne primjene zakona, čime su povrijeđeni načelo zakonitosti kao i pravo na pravično suđenje i odgovarajuću odbranu, odnosno pravo na suđenje pred nadležnim sudom.
Drugooptuženi Čović se pridružio odbrani svog advokata i nije želio davati vlastitu ocjenu u vezi s optužbama.
Predsjedavajući Sudskog vijeća, sudija Esad Fejzagić saopćio je da će se sud o prigovorima odbrane očitovati do narednog ročišta, te, istovremeno, sugerirao tužitelju u ovom predmetu da analizira dokaze i racionalizira njihov broj kako bi se izbjeglo kumuliranje dokaza na istu okolnost.
Optužnica Bičakčića i Čovića tereti da su bez odluke Vlade 18. januara 1999. donijeli i potpisali odluku o rasporedu sredstava budžeta za 1999. za stambena pitanja, te da su u istu svrhu 20. januara 1999. donijeli i potpisali odluku o rasporedu sredstava budžeta za 2000. godinu, što je za posljedicu imalo navodno pribavljanje koristi drugim osobama u iznosu od 3.671.398 KM, za koji iznos je oštećen budžet FBiH.
Nastavak suđenja u ovom predmetu zakazan je za 29. septembra.
