Svjedok - iz čijeg iskaza proizlazi da je bio zvaničnik Općine Zvornik - nije mogao da se sjeti tačnog datuma kada se susreo s pukovnikom Bearom u komandi Zvorničke brigade VRS-a, ali je potvrdio da se to desilo nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu.
“Pukovnik je rekao da ne može da kontroliše zarobljenike i da mora da ih se riješi... Kazao je i da to čini po naređenju dva predsjednika”, izjavio je KDZ-320, dodavši da je to bio Bearin “kratak monolog” i da on, iako je bio “šokiran”, nije ništa pitao.
Pukovnika Bearu, u to vrijeme načelnika za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, Tribunal u Haagu je prvostepenom presudom 2010. godine proglasio krivim za genocid u Srebrenici i osudio na doživotni zatvor.
Karadžić je, kao predsjednik i vrhovni komandant snaga RS-a, optužen za srebrenički genocid nad više od 7.000 Bošnjaka, koje su srpske snage strijeljale po zauzimanju Srebrenice.
Za vrijeme unakrsnog ispitivanja, Karadžić nije osporavao iskaz svjedoka o razgovoru s Bearom, ali je nastojao da dokaže da on nije mogao biti jedan od “dva predsjednika” koja su naredila da zarobljenici budu ubijeni.
Optuženi je sugerirao da se susret dogodio 15. jula 1995., ali svjedok to nije mogao da potvrdi. KDZ-320 prihvatio je sugestiju da pukovnik VRS-a - koga Karadžić nije imenovao kao Bearu - “nije tražio njegovu saglasnost”, već mu je samo saopćio šta bi trebalo raditi. Upitan da li je pukovnika pitao koja su mu “dva predsjednika” naredila da se “riješi” zarobljenika, svjedok je odgovorio: “Nisam pitao, a nisam ni shvatio.” “Znajući vas s više od 20 susreta, ni u jednom trenutku nisam vjerovao da vi to možete narediti”, rekao je KDZ-320.
Karadžić je sugerisao, a svjedok potvrdio, da je pukovnik mogao spomenuti naređenje “dva predsjednika” da bi impresionirao sagovornike i ubijedio ih da postupe po njegovom nalogu. “Kad je rekao da ne može da kontroliše zarobljenike, pukovnik vam je rekao i da su oni opasni, da su zvijeri od ljudi?”, pitao je optuženi, na šta je svjedok odgovorio da je Beara rekao da “ne može da ih kontroliše i da su opasni”.
KDZ-320 je naglasio da je po susretu s Bearom napustio područje Zvornika i da ne zna ko je proveo pukovnikov nalog. Svjedok je ispričao i da je od vozača autobusa koji je 13. jula 1995. prevozio zarobljene Bošnjake do skladišta Zadruge u selu Kravica saznao kako se dogodio incident, koji je, po optužnici, doveo do ubistva oko 1.000 zarobljenih.
“Vozač mi je ispričao da su u jednom momentu zarobljenici u autobusu oteli pušku od jednog ili dva policajca i počeli pucati. Na to su drugi policajci, ispred skladišta, spolja pucali po autobusu. Zatim su sve izveli napolje, vozača su odvojili nakon što ga je neko prepoznao, a ostale zarobljenike su pobili”, posvjedočio je KDZ-320. Na pitanje predsjedavajućeg sudije O-Gon Kwona da li je vozač vidio i ubijanje u samom skladištu, svjedok je odgovorio da je vozač govorio samo o ubistvu zarobljenika iz autobusa, javio je BIRN.
Svjedočenje na suđenju Karadžiću, koji je optužen i za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu te uzimanje vojnika UNPROFOR-a za taoce, danas je započela Ewa Tabeau, demografska ekspertkinja Tužilaštva. Ona će iskaz nastaviti sutra.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
