Bogata povijest
118

Najstarija u BiH: Turhan Emin-begova džamija u Ustikolini obilježava 570. rođendan

Piše: E. A.
Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba
Stanovnici Ustikoline islamske vjeroispovjesti već godinama bajrame dočekuju u obnovljenoj Turhan Emin-begovoj džamiji.

Ovogodišnji su posebni jer najstarija džamija u BIH ove godine obilježava 570. rođendan. Turhan Emin-beg je ovu Božiju kuću dao sagraditi 1448. godine, a više puta stradala je u ratnim vihorima i obnavljana prvenstveno upornošću i željom džematlija da u njoj, u pokornosti dočekuju blagdane. Na njenu bogatu povijest podsjeća i sadašnji imam Izudin efendija Perjan.

"Ove godine se obilježava 570. godina od postojanja Turhan Emin-begove džamije i to je veliki i značajan jubilej. Biti imam u ovoj džamiji i dočekati nešto tako je zaista posebno. Mi u Ustikolini s ponosom ističemo da je ova džamija simbol Ustikoline i kada ovdje bilo koga pitate po čemu je posebna Ustikolina, sigurno će vam reći da je to Turhan Emin-begova džamija", kaže efendija Perjan.

Simbol Ustikoline

Podsjeća da je Turhan Eminbegova džamija u Ustikolini prva džamija u BIH i najstariji oblik islamske arhitekture.

"Već početkom 15. stoljeća spominju se prve skupine muslimana na ovom prostoru, koji su živjeli ovdje 1418. godine, što znači 40-tak godina prije osvajanja BIH. Mustafa Imamović u svojoj knjizi "Historija Bošnjaka" spominje da je 1430. godine ovdje u Ustikolini napravljena prva džematska džamija, što nam ukazuje na veoma značajnu skupinu muslimana koji su živjeli na ovom prostoru, spominje se i da je istovremeno sagrađena i mevlevijska tekija koja je zbog poplava nestala 1737. godine, a Turhan Emin-begova džamija sagrađena je 1448. godine, po Gregorijanskom ili 852. godine po Hidžretskom kalendaru, 15 godina prije definitivnnog osvojenja BIH. U početku je bila sagrađena od drveta, a kasnije od kamena, a sam joj naziv govori o osnivaču. Njegov identitet nije u potpunosti rasvjetljen, ima nekoliko tumačenja u historijskim izvorima, negdje se pominje da je bio osmanski vojskovođa, da je bio hercegovački sandžak beg, a na jednom mjestu da je bio defter emin, poseban povjerljivi čovjek u osmanskoj carevini koji bi išao na osvojene teritorije i upisivao plodna zemljišta i bogatstva na tom području", podsjeća Izudin efendija Perjan.

Čak je i tadašnja džamija koju je dao sagraditi Turhan Emin-beg bila impozantnih dimenzija za vrijeme u kojem se živjelo, te po veličini bila druga džamija u Podrinju, odmah iza Sultan Bajazidove džamije u Foči. Efendija Perjan ističe kako je bila iznimno važna za tadašnje stanovnike, ali i moguće i jedan od najljepših vjerskih objekata u to vrijeme na području Bosne.

"Krasila je munara koja je bila posebne arhitektonske vrijednosti, njena šerefeta bila su posebno ukrašena orjentalnim ornamentima i filigranski precizno isklesanim kamenom. Kažu da je to kamenje za munaru klesano u Skoplju, bilo posebno obilježeno, a zatim zaperagama dovezeno u Ustikolinu gdje se montirala sama munara. Iznad vrata džamije ostao je dio natpisa gdje se u prevodu kaže, "Podiže ovu džamiju za pobožne Turhan Emin-beg za vrijeme Murada drugog, sultana hana".. a on je vladao od 1421. do 1451. godine", podsjeća on.

Sagrađena 1448. godine, restaurirana ponovo na prelasku između 17. i 18. stoljeća, džamija je doživjela sudbinu mnogih u BIH. Zapaljena je u drugom svjetskom ratu, obnavljana, pa opet rušena i minirana 1992.godine. Posljednja obnova je počela 1997.godine, a Turhan Emin-begova džamija proklanjana je 2007. godine. Ispod sada moderne džamije ostali su prvobitni temelji i smatraju se najstarijima u BiH.

Nije izgrađena u izvornom obliku

"Nekoliko puta je obnavljanja do 1942. godine, ali je njen osnovni izvorni oblik ostao isti. 1942. godine zapaljena je od strane četnika, krov je srušen od požara i izgorio je unutrašnji dio džamije, a nakon drugog svjetskog rata, kada su se prognani ljudi vraćali, pojavila se potreba za vjerskim objektom i samim tim za obnovom džamije. Islamska zajednica i sama država, bivša Jugoslavija se u to vrijeme u potpunosti uključila u njenu obnovu. Trajala je do 1956. godine kada je bilo njeno otvorenje i tada su bili prisutni značajni ljudi iz vjerskog i političkog života. U periodu poslije drugog svjetskog rata izmjenio se veliki broj imama u džamiji, a zadnji imam kojeg je zatekao rat 1992.godine je Zahir efendija Karaman koji je ovdje bio imam 13 godina. Džamija je 1992.godine srušena, minirana je i tokom ekplozije njeni ostaci su dopirali po nekoliko kilometara", ističe Perjan.

Nakon rata, sa ponovnim povratkom u Ustikolinu se vratila i želja da se džamija ponovo obnovi. Međutim za to i nije bilo mnogo razumjevanja, pa su stanovnici Ustikoline odlučili sami prikupiti novac, donacije i materijal.

"Tadašnji imam Begzudin ef. Jusić i predsjednik Medžlisa iz Ustikolina, Džemo Omerbašić pokušavali su na razne načine, ali nisu imali razumjevanja. Tako su oni počeli praviti džamiju, ne onaku kakva je bila, nego u drugom obliku. Obnova je počela 1997. godine, a završetak radova 2007. godine. Na temeljima bivše džamije ostali su ostaci starog kamenja pa su mnogi od stanovnika uzimali to kamenje i postavljali po baštama Ustikoline, uz cvijeće. To je u znak sjećanja na staru džamiju.

Sadašnja, podsjeća Perjan, nije sagrađena u izvornom obliku.

"Ona je malo većih dimenzija od prethodne, autentična je imala drvene sofe na ulazu i munara je bila visoka 32 metra sa posebnim arhitektonskim vrijednostima, međutim ova džamija je visoka 60 metara, duplo više. Mi se nadamo da ćemo ako Bog da, nekad ovoj džamiji vratiti njen izvorni oblik, hoćemol' mi to dočekati ili naša djeca ne znam, ali ćemo se potruditi", ističe Izudin efendija Perjan.