Jamu "Orasi" tog kobnog 7. juna snažna eksplozija metana potresla je oko 12 sati. Centar eksplozije je bio u pripremnom uskopu, koji je u eksploziji razrušen po cijeloj dužini, pregrada oborena, a mehanizacija i elektroinstalacije oštećene.
Iz uskopa 207 nakon eksplozije zračni udar se prenio preko vezne šipke u uskop 206. Komisija nije mogla sa sigurnošću utvrditi zbog čega je došlo do eksplozije metana jer je uskop bio razrušen i pun plina, te nije bilo moguće detaljno ispitati elektroopremu, kablove, materije, sklopke i ostalu opremu.
Ne isključuje se mogućnost da je zapaljenje i eksplozija metana izazvana neispravnom sigurnosnom benzinskom lampom; ili nestručnim rukovanjem sa ispravnom; neispravnom sigurnosnom akumulatorskom kapnom lampom; neispravnim elektrouređajima i instalacijama ili upotrebom pribora za pušenje.
Vjeruje se da je eksploziji prethodilo zapaljenje metana. Na to ukazuje činjenica da je radno odijelo radnika koji se nalazio u neposrednoj blizini vezne šipke na pripremnom radilištu broj 206 potpuno spaljeno, a tijelo najvećim dijelom ugljenisano. Do zapaljenja je moralo doći u njegovoj neposrednoj blizini jer se samo tu vide tragovi gorenja.
Komisija je utvrdila da je upoznavanje nadzornog osoblja i radnika sa planom odbrane u slučaju nesreće bilo nedovoljno, te da je radi toga kritičnog dana, poslije eksplozije metana, došlo da neorganizovanog i paničnog povlačenja većine rudara upravo u pravcu odakle su smrtonosni plinovi i eksplozija dolazili.
Na masovnost katastrofe odrazilo se i nedovoljno upoznavanje radnika s funkcijom i upotrebom samospasilaca.
Radnici sa otkopnih radilišta (oko 140) predvođeni poslovođom i nadzornicima, pored toga što su odabrali sasvim pogrešan pravac povlačenja, prošli su pored otvorenog spremišta u kojem se nalazio 91 samospasilac, a niko nije ni jedan koristio, bez obzira što je njihova namjena upravo pomoć rudarima za prolazak kroz zonu zatrovanu ugljenmonoksidom do koncentracije do jedan posto. Nije bilo ugrađenih registratora za metan i ugljenmonoksid te se ne zna kolika je koncentracija ovih plinova, a posebno monoksida, bila poslije eksplozije. Pretpostavlja se da nije bila visoka, zato što su članovi čete za spasavanje, čak i poslije pola sata nakon eksplozije, nalazili u otpremnom uskopu radnike koji su davali znake života i iznosili ih napolje.
U stogodišnjoj historiji Rudnika "Kakanj" desile su se tri veće rudarske nesreće u kojima je poginulo 274 radnika - rudara. Dvije u "Staroj jam", 1916. godine kada je poginulo 19 rudara i 1934. godine, kada je poginulo 127 osoba. U jami "Orasi" 1965. godine je poginulo 128 rudara.
Sve te nesreće i danas su podsjetnik na to da većina rudara radi u jako teškim uslovima, da svaki dan silaskom u rudnik svjesno stavljaju svoj život na kocku, ali i dalje se bore za komad svog "crnog" hljeba i pošteno ga zarađuju uprkos svim izazovima s kojima se susreću u tamnoj utrobi zemlje.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
