Muke oboljelih od dijabetesa u BiH: Što se u FBiH plaća, u RS-u je besplatno

"Oboljeli od dijabetesa imaju pravo i na lijekove s pozitivne liste lijekova i to 11 inzulina i pet perooralnih lijekova. Također, svi osiguranici koji primaju inzulinsku terapiju imaju pravo na penove i iglice za penove, osiguranici do navršene 26. godine života imaju pravo i na inzulinske pumpe i setove za inzulinske pumpe", kazala je za Klix.ba Alenka Ban, rukovoditeljica Ureda za odnose s javnošću u Zavodu zdravstvenog osiguranja HNK.

Oboljeli od dijabetesa u Republici Srpskoj (RS) spadaju u kategoriju osiguranih osoba za koje obavezno zdravstveno osiguranje finansira širok spektar prava. Fond zdravstvenog osiguranja RS za oboljele od dijabetesa u potpunosti finansira inzuline, trakice, lancete, šprice, igle, aparate za brzo određivanje glukoze u krvi, potrošni materijal za inzulinske pumpe i slično.

"Od prošle godine je fond počeo finansirati i inzulinske pumpe koje ranijih godina nije finansirao. Sve to ova kategorija osiguranika dobija u potpunosti besplatno, budući da je fond oboljele od dijabetesa oslobodio plaćanja participacije za osnovnu bolest i njenih komplikacija", rekla je za Klix.ba glasnogovornica Fonda zdravstvenog osiguranja RS Darija Filipović-Ostojić.

Kada je riječ o odobravanju dijagnostičkih trakica za mjerenje nivoa šećera u krvi, prema pravilniku o medicinskim sredstvima na godišnjem nivou 1.200 trakica se propisuje djeci, trudnicama i oboljelima od dijabetisa tipa jedan na terapiji inzulinskom pumpom, 600 trakica ostalima na inteziviranoj inzulinskoj terapiji, 150 trakica ostalima na inzulinskoj terapiji te 50 trakica oboljelima od dijabetisa tipa dva.

"Također, ukoliko postoji potreba za većim brojem trakica za mjerenje nivoa šećera u krvi, osiguranik se na prijedlog specijaliste može obratiti fondu zahtjevom da mu se odobri veća količina od propisane. To znači da osiguranici imaju mogućnost da i sada dobiju veću količinu trakica od propisane, ukoliko za to postoji potreba", navodi Filipović-Ostojić.

Muke roditelja

Kako je imati dijabetičara u kući najbolje zna Indira Bektić-Mujkić iz Tuzle čijem je sinu prije pet godina dijagnosticiran dijabetes tip jedan. Prema njenim riječima, gorući problem je taj što u Bosni i Hercegovini nije ujednačen nivo zdravstvene zaštite. Kada je riječ o potrošnom materijalu za oboljele od dijabetesa, ona navodi da je najteža situacija u Tuzlanskom kantonu gdje se roditelji snalaze kako znaju i umiju.

"Svuda u Bosni i Hercegovini situacija je mnogo bolja nego u Tuzlanskom kantonu. Naša djeca nemaju inzulinske pumpe. U Sarajevskom kantonu prošle godine je aplicirano 55 novih i 11 zamjenskih, dok u Tuzlanskom kantonu, zbog čuvene liste ortopedskih pomagala koja predviđa doplaćivanje novca za inzulinske pumpe, nije aplicirana nijedna. Također, tu je i potrošni materijal za pumpe koji se u Tuzli doplaćuje, dok to nije slučaj u ostalim kantonima. Mi ni inzulina nemamo dovoljno, jer nam ljekari ne smiju obračunati jedinice inzulina koje trošimo na prošpricavanje zraka", navodi Bektić-Mujkić.

Oboljeli od dijabetesa tipa jedan iz Tuzle poručuju da žele ravnopravan odnos nadležnih kao i u ostalim kantonima, navodeći da sarajevski pacijenti inzulinsku pumpu dobijaju besplatno, dok djeca u Tuzlanskom kantonu za prvu pumpu moraju doplatiti 2.580 KM, a za zamjensku 3.500 maraka. Prednost inzulinske pumpe u odnosu na liječenje penom je u tome što se osoba u tri dana ubada samo jednom, prilikom postavljanja inzulinskog seta koji košta 30 KM.

Građani nedovoljno edukovani Grđani BiH još uvijek su nedovoljno edukovani o dijabetesu, a rijetko zanju napraviti i razliku između dijabetesa tipa jedan i dijabetesa tipa dva.

"Oboljeli od dijabetesa tipa jedan nemaju lučenja inzulina. Betaćelije gušterače su u potpunosti uništene i oni do kraja života moraju uzimati vještački inzulin. Također, moraju biti edukovani o tome šta jedu, odnosno voditi računa o ishrani u smislu da moraju znati tačno koliko su ugljikohidrata unijeli za svaki obrok, koliki je faktor osjetljivosti, koliko jedna jedinica inzulina pokriva grama ugljikohidrata... S druge strane, dijabetes tip dva je takav da gušterača luči inzulin i dovoljno je u većini slučajeva paziti šta jedete i na neki način hranom regulišete nivo šećera u krvi", navodi Bektić-Mujkić koja je i predsjednica Udruženja građana, roditelja i prijatelja djece s dijabetesom "Novi horizonti".

Nepravilna i loša regulacija bolesti, posebno kod dijabetesa tipa jedan može donijeti nesagledive posljedice po život osobe.

"Naša djeca su stalno izložena hipoglikemijama, hiperglikemijama, ketoacidozama, teškim hipoglikemijskim komama koje uništavaju moždane ćelije i mogu dovesti do infarkta, moždanog udara, sljepila, amputacija ekstremiteta i slično", ističe Bektić-Mujkić.

Prije nekoliko dana i sin naše sagovornice se našao u lošoj situaciji, odnosno zapao je u tešku hipoglikemijsku komu na maturalnoj ekskurziji izvan BiH, a samo zahvaljujući dobroj edukaciji i brzoj reakciji školskih drugova, profesora i ekipe hitne medicinske pomoći on je ubrzo vraćen u stabilno stanje.

"Nažalost, naša sredina dijabetes još uvijek doživljava kao sramotu. Još uvijek smo društvo koje ima mnogo predrasuda, a mnogo naše oboljele djece ne želi da okolina zna da imaju dijabetes, također ne žele inzulin davati javno, niti mjeriti nivo šećera u krvi. Konstantno radimo na edukaciji svojih članova, nastavnika i profesora osnovnih i srednjih škola. Bili smo veoma iznenađeni spoznajom da prosvjetni radnici veoma malo znaju o dijabetesu i šta on sa sobom nosi. Ali, dobro je kada to priznaju i prihvate da ih mi edukujemo", dodaje naša sagovornica.

"Za život sa manje boli"

Pacijentima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH zajednički je nedostatak senzora za bezbolno i kontinuirano mjerenje nivoa šećera u krvi za djecu i odrasle oboljele od dijabetesa. Kako bi se trenutno stanje promijenilo u cijeloj Bosni i Hercegovini, grupa građana "Libre BiH", čija je članica i naša sagovornica, pokrenula je inicijativu "Za život s manje boli".

"Federalni parlament je usvojio naše zahtjeve, a kako bi djeca dobila senzore za kontinuirano i bezbolno mjerenje nivoa šećera u krvi, tako da smo prvi dio inicijative na neki način završili. Sada nam slijedi prezentacija uređaja, a mi se nadamo da će federalni i kantonalni zavodi iznaći načina za osiguranje finansijskih sredstava i ovih senzora našoj djeci te ih poštedjeti od pet i po do šest hiljada bockanja godišnje", zaključuje Bektić-Mujkić.

Govoreći o ovoj inicijativi, iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS su istaknuli da kontinuirano prate sve novine i inovacije u medicini te analiziraju i nastoje uskladiti finansijske mogućnosti s potrebama osiguranika i zdravstvene struke.

Prema informacijama do kojih je došao portal Klix.ba, stanje bi uskoro trebalo biti promijenjeno i u Tuzlanskom kantonu, s obzirom na to da će Upravni odbor Zavoda zdravstvenog osiguranja TK izvršiti dopunu Liste ortopedskih i drugih pomagala.