Muharem Cero za Klix.ba: Kako se u toku pregovora u Dejtonu moralo dokazati da je povratak moguć

"Dejtonski pregovori su se događali na dva načina. Jedan je bio direktno vezan za Ohio, on je bio pregovarački, a na terenu u Bosni i Sarajevu je operativno davala svojevrsnu podršku Vlada Republike Bosne i Hercegovine i tadašnja Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u istovrsnom sastavu su one bile. Moj resor su bile izbjeglice", objašnjava Cero.

Dalje je opisao kako je dobio poziv od predsjednika Alije Izetbegovića i predsjednika Vlade Harisa Silajdžića 7. novembra u kasnim večernjim satima.

"Radilo se o jednom prethodnom ili istovremenom procesu koji se događao u Dejtonu. To je oživotvorenje Washingtonskog sporazuma i puno kapacitiranje rješenja iz Washingtonskog sporazuma u segmentu povratka ljudi kao jako bitnog i pretočenog u samom Dejtonskom sporazumu u Aneks 7, ali i nagoviještenom i u Washingtonskom sporazumu. Radilo se konkretno o sporazumu koji su potpisali ispred Republike BiH predsjednik Izetbegović i predsjednik Vlade Haris Silajdžić, a sa druge strane je bio predsjednik FBiH Krešimir Zubak i Jadranko Prlić kao ministar u Vladi i Republike i Federacije. Cjelokupni sporazum o povratku u ova četiri grada je potpisao i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman", kazao je Cero.

Tim sporazumom su ljudi koji su vodili Dejtonski proces tražili da se provjeri mogućnost povratka u četiri grada, pa su vezali gradove Stolac i Travnik, Jajce i Bugojno.

"Svi ovi gradovi bili su u takozvanim mješovitim kantonima prema Washingtonskom sporazumu. U projektu je bio povratak po 200 porodica u svaki od ovih gradova, s obavezom da se po potpisivanju tog sporazuma koji je potpisan 8. 11. 1995. godine, dostavi izvještaj o uspješnosti realizacije projekta najkasnije do 20. decembra 1995. godine. Samim sporazumom smo, a čiji smo nosilac bili ja kao ministar i moj zamjenik Martin Ragoš, bili su obavezani i načelnici tih gradova: u Jajcu je to bio Nikola Bjelić, u Bugojnu Dževad Mlaćo, u Stocu Anđelko Marković, a u Travniku Muhamed Čurić", kazao je Cero.

Dalje navodi da je bio neophodan ubrzan rat zbog kratkog roka, a okolnosti još uvijek bile postratne i tek se radilo na integriranju struktura vlasti.

"Zajedno sa kolegama u vladi, s Hasanom Muratovićem i ministrom policije Bakirom Alispahićem smo shvatili o čemu se radi i dali smo punu inicijativu za provođenje tih sporazuma. Nismo ih proveli u mjeri koju smo željeli, 200-200, 200-200, ali smo dokazali da je povratak, kao pretpostavka za implementaciju Federacije i cjelokupnog poslije-Dejtonskog sporazuma, možda najvažnija stvar za ostvarivanje političkih ciljeva Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je reintegracija društva i države", pojašnjava Cero.

Cero tvrdi da je uspjeh ovog projekta, vjerovatno ishodio i rješenja u samom Aneksu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U videoprilogu možete pogledati puno svjedočanstvo Muharema Cere o implementaciji Aneksa 7 i zašto je on bio jedan od najvažnijih dijelova Dejtonskog sporazuma.