Michael Lapsley
Borac za ljudska prava i slobode iz Južnoafričke Republike Michael Lapsley rekao je danas u Sarajevu da mir ne dolazi poricanjem prošlosti, već njenim priznavanjem i istakao da se nada da u BiH postoje mladi ljudi sposobni da pričaju o stvarima koje su se dešavale, kako bi se mir što više učvrstio.
Lapsley je rekao da će tokom boravka u BiH pažljivo slušati ljude i pokušati saznati o kojim pitanjima oni ne mogu razgovarati, a što predstavlja najveću prepreku izlječenju sjećanja.
"Ratove i konflikte vode politika i ekonomija, ali njihovom nastanku pomažu i priče koje pričamo unučadi. Važnost nije u samoj priči, nego u njenom tumačenju, u onom otrovu koji je povezan sa tom pričom. Pitanje za svaku generaciju je: Možemo li izliječiti sebe i našoj djeci ispričati priču bez otrova u njoj", istakao je Lapsley.
Tokom prve posjete BiH, Lapaley je na konferenciji za novinare u Sarajevu predstavio prvo neenglesko izdanje knjige Michaela Worsnipa "Michael Lapsley sveštenik i sljedbenik - južnoafričko putovanje", koja sadrži biografske podatke o životu i radu svjetski poznatog borca protiv aparthejda.
"Knjiga govori o tome kako sam kao mladić sa Novog Zelanda, preko Australije, došao u Južnu Afriku i našao se pred zlim sistemom aparthejda koji je s pravom nazvan zločin protiv čovječnosti, a koje vjerska zajednica naziva jeresom", istakao je Lapsley.
Lapsley je objasnio da se kao hrišćanin i sveštenik, nakon odluke da se posveti borbi protiv aparthejda, pridružio Afričkom nacionalnom kongresu, organizaciji Nelsona Mendele, današnjoj vlasti u Južnoafričkoj Republici. On je naveo da je od 1976. godine, kada je istjeran iz te zemlje, narednih 16 godina proveo u zemljama južnog dijela afričkog kontinenta i putovao svijetom s ciljem mobilizacije što više država u borbi protiv ovog velikog zla.
"Tri mjeseca nakon puštanja Mendele iz zatvora dobio sam pismo-bombu sakriveno među stranicama vjerskog časopisa. Tako sam izgubio ruke, oko, pukao mi je bubnjić i zadobio mnoge druge rane. Tada sam shvatio, ako budem pun gorčine i želje za osvetom, moj život će biti izgubljen. Odlučio sam da napravim drugi korak i postanem pobjednik", naglasio je Lapsley.
Povratkom u Južnu Afriku 1992. godine, Lapaley je počeo da stvara sigurna mjesta u kojima ljudi mogu ispričati svoju priču bez obzira da li su bili žrtve, počinioci ili samo posmatrači koji su vidjeli ubistva, mučenja, pokušaje ubistava i teških ranjavanja ljudi koji nemaju bijelu kožu.
"Jedan od načina kako se mi bavimo pitanjima iz prošlosti je osnivanje Komisije za istinu i pomirenje, na čijem čelu je nadbiskup Tutu. To je stvorilo platformu da 23.000 ljudi ispriča svoje priče. Ali, mi smo nacija sa 45 miliona ljudi, zbog čega smo morali stvoriti i druge mehanizme pomoći kojih bi ljudi dijelili ono što imaju u sebi. Tako smo napravili proces koji smo nazvali liječenje sjećanja", naveo je Lapsley.
Tokom prve posjete Sarajevu, koju su organizovale Fondacija "Imam petlju Garivo" i nevladina organizacija ''Garivo'' sa Svjetlanom Broz na čelu, Lapsleyja je primio zamjenik gradonačelnika Miroslav Živanović.
Možda vas zanima
Nedavno predstavila album
