BiH
21

Mostarski antifašisti: Uspomene na druga Tita nikad neće izblijedjeti

Klix.ba
(Foto: Željko Miličević/Klix.ba)
Na današnji dan prije 35 godina, tačno u 15:05 sati, u Kliničkom centru u Ljubljani u 88. godini umro je predsjednik SFRJ Josip Broz Tito. Građani Jugoslavije vijest su primili s neviđenom tugom i nevjericom, a slika sa stadiona Poljud u Splitu, gdje je igrana prvenstvena utakmica između Hajduka i Crvene zvezde, kad igrači oba tima plaču zagrljeni zajedno na centru igrališta, obišla je cijeli svijet.

"Teško je riječima opisati kako je Mostar primio vijest o smrti voljenog druga Tita. Iako je on od januara bio u bolnici, vjerovali smo da će pobijediti bolest. Nažalost, nade su se ugasile 4. maja, narod je plakao i niko nije skrivao suze. Kada je sutradan u Vili 'Neretva' otvorena Knjiga žalosti, od ranih jutarnjih sati, formiran je veliki red. Hiljade građana došlo je odati počast voljenom drugu Titu. Osim toga, hiljade Mostaraca organizirano i u sopstvenoj režiji otišlo je u Beograd, gdje su satima čekali na red ispred Skupštine SFRJ kako bi se oprostili od predsjednika. Što vrijeme više prolazi, sjećanja na druga Tita sve su veća i ja, dok sam živ, to vrijeme, kada je on bio na čelu Jugoslavije, nikad neću zaboraviti“, priča nam jedan stariji Mostarac.

Udruženje građana "Josip Broz Tito" u Mostaru osnovano je 2000. godine i ima više od stotinu članova. Većina su ljudi koji pamte Titovo vrijeme, a u posljednje vrijeme sve je više mladih ljudi.

"Nekoliko puta išli smo u Titovo rodno mjesto Kumrovec i u Kuću cvijeća u Beograd, a posljednjih godina redovno idemo u Jablanicu na obilježavanje godišnjice čuvene Bitke za ranjenike. Ponosimo se što smo živjeli u njegovo vrijeme, kad nije bilo podjela, kada su fabrike radile, gradila se zemlja...", kaže Nijaz Agić, član Udruženja građana "Josip Broz Tito".

Osvrćući se na današnje vrijeme, posebno na učestalo veličanje fašističkih ideologija, u Udruženju "Josip Broz Tito“ ponosno ističu da oni veličaju ideju antifašizma i jednakosti među ljudima, bez obzira na to kojoj vjeri i naciji pripadali.

Mi ne smetamo nikome, ima svako pravo u ovako uređenoj zemlji da veliča šta želi, ali historija je, kažu mostarski antifašisti, dala svoj sud o fašizmu i mračnjaštvu.

Predsjednik SABNOR-a Ibrahim Husković sa primjetnom sjetom govori o Titovoj smrti, posebno o trenutku kada su radnici Parkova na mnogim mjestima u gradu zasadili 88 ruža za druga Tita.

"Nekad slobodarski Mostar odavno to nije. Sve što je podsjećalo na Titovo vrijeme i herojsku borbu mladića i djevojaka Mostara tokom Drugog svjetskog rata zatire se, brišu se nazivi ulica antifašista i narodnih heroja. Mostar se prije ovog rata ponosio Partizanskim spomenikom, koji je bio jedan od najljepših u Evropi. Danas je ono ruglo, a aktuelna vlast i pored brojnih apela iz svijeta ne želi da on bude uređen. Uklanjaju se i biste narodnih heroja, a slobodarski Mostar pretvara se u grad gdje se bude aveti prošlosti. Danas je u Mostaru teško javno reći da si titoista i antifašista. Svoje pravo lice sadašnji nacionalisti iskazuju za 14. februar - Dan oslobođenja Mostara, kada uoči dolaska na Partizanski spomenik pale automobilske gume na ulazu, ispisuju uvredljive grafite, a ove godine su čak bocama napali učesnike, od kojih je jedan bio povrijeđen, a kamenovan je i autobus. Aktuelna vlast ne dozvoljava, i pored apela iz svijeta, da se na zgradu Gimnazije, koja je nacionalni spomenik BiH, postavi spomen-ploča poginulim đacima i profesorima u Drugom svjetskom ratu, koju je Džemal Bijedić otkrio 1954. godine. Zbog toga ćemo 8. maja, uoči Dana pobjede nad fašizmom, organizovati demonstracije ispred Gimnazije, tražeći da spomen-ploča bude postavljena“, rezignirano govori Ibrahim Husković.

Danas, 35 godina nakon Titove smrti i skoro 25 godina od raspada Jugoslavije, mnogi historičari sa ovih prostora vode debate o temi "Ko je bio Josip Broz Tito - veliki državnik ili diktator?

Jedina stvar u kojoj se slažu njegove pristalice i protivnici jeste da prije Tita, a i poslije Tita, nije bilo niti će još dugo vremena biti sposobnijeg političara kojeg su svi istovremeno cijenili i poštovali.