Naša zemlja
0

Malo misto i velike ribe

Piše: Senad Šepić
U poplavi filmova, serija, dokumentaraca, realityja... nuđenih na televiziji u ovo praznično vrijeme, serija "Naše malo misto“, reprizno prikazana na HTV-u po ko zna koji put, je svojom životnom pričom odudarala od holivudskih bajki, pokazujući da ni sva čuda tehnike ne mogu zamijeniti genijalnost legendarnog Miljenka Smoje.

U epizodi nazvanoj "Borbena ponoćka“ prikazani su "borbeni rovovi“ u kojima se poslije Drugog svjetskog rata našla komunistička vlast naspram tradicije i običaja stanovništva jednog dalmatinskog gradića.

Glavni šeret i zafrkant, dotur Luigi, svojim idejama dodatno zakuha odnose između "milicije“ i lokalnog župnika, tako da se gledaoci slatko smiju na račun obje zaraćene strane. Ta lokalna borba iz pedeset i neke, lako se može vidjeti i u današnjem vremenu, naročito kod nas u Bosni i Hercegovini, nažalost u težim okvirima i sa nimalo smiješnim epilogom.

Ovdje smo, dakle, stalno u duboko ukopanim rovovima, blokovima, zarobljeni u uporno odbijanje da živimo u boljoj i prosperitetnijoj zemlji. Ovdje se računa na mali, odabrani broj ljudi i svi oni koji žele nešto drugačije odbacuju se kao neprijatelji nekog od naroda. Nažalost, ne radi se ni o kakvoj TV seriji, nego o realnosti u kojoj jedan od lidera tvrdi da će se "stranci umoriti da spoje u Bosni ono što je nespojivo", da ovdje postoji "arogancija muslimana koji će nameću kao žrtve“, te da "u Ustav ugradimo kako da se mirno raziđemo“. Njemu u tim nakanama pomaže jedan drugi lider koji uručuje pehar malonogometnoj ekipi koja nosi ime osuđenog ratnog zločinca.

Ova dva lidera imaju i svoje mini-pomagače – liderku manjeg kalibra – koja tvrdi da je "moguć raspad BiH“, te – najautentičnijeg Hrvata u RS-u – koji je gorljivi pristalica Miloševićeve velikosrpske politike. Scenarij, kakav ne bi mogao smisliti niti Miljenko Smoje. Nažalost, radi se o stvarnim likovima koji žele da kroje našu budućnost i svi oni koji misle suprotno su narodni neprijetelji.

Sistem vrijednosti koji je nametnut u Bosni i Hercegovini nakon rata, jednostavno, ne dozvoljava značajniji razvoj, niti argumentiranu potrebu da se ojačaju državne institucije. Sve što se pokuša za dobrobit svih, ostane ograničenog dometa, jer ovakav, Dejtonski, sistem omogućava i podržava status quo u svim sferama društva.

U takvom sistemu vrijednosti, velike ribe ne igraju za raju i imaju taktiku. Ali i takve, na kraju, završe na suhom.