Mađarska veza u OHR-u: Od 2007. i Lajčakovih amandmana do Dodikovog negiranja Schmidta
Od imenovanja Christiana Schmidta za visokog predstavnika Milorad Dodik (SNSD) poručuje kako ga ne podržava niti priznaje za viskog predstavnika. A Dodik je vlast u entitetu Republika Srpska, ne samo sada već i prethodnih 16 godina. U više od godinu dana, koliko je Schmidt na dužnosti, Dodik se s njim nije službeno sastao. Sve njegove odluke koje se tiču RS-a odbacuje, a nerijetko ga ponižava i vrijeđa na razne načine.
Orbanov diplomata u fotelji OHR-a u Banjoj Luci
U tom kontekstu jučer je OHR objavio zanimljiv podatak. Za šefa regionalnog ureda OHR-a u Banjoj Luci, dakle onog ureda koji najviše prati i djeluje u entitetu RS imenovan je Laszlo Markusz, diplomata Viktora Orbana. A ako se zna za itekako tijesne veze Dodika i Orbana, ako se zna za Mađarsku pomoć RS-u te političku podršku tom entitetu i zaštitu Dodika od sankcija Evropske unije, onda je ovo posljednje imenovanje itekako indikativno.
Da li OHR preko Mađara, s kojima je Dodik u veoma dobrim odnosima pokušava privoliti lidera SNSD-a na saradnju i kooperativnost? Jer Dodik definitivno neće okrenuti glavu od nekog Orbanovog diplomate, a samim time neće zatvoriti ni vrata OHR-u.
U ovom potencijalnom scenariju Dodik je i dalje pobjednik. Jer je izdržao do kraja u negiranju Schmidta, odnosno njegovog djelovanja u BiH, a OHR je taj koji traži način kako da ga privoli. To je Dodikova oporobana taktika koju u odnosu prema međunarodnoj zajednici primjenjuje deceniju i po. Traži nemoguće, pravi krize, prijeti secesijom, progoni strance, a onda u nekom trenutku baš ta međunarodna zajednica prva čini korak ka "pomirenju" i amortizovanju situacije.
Ulogu u toj amortizaciji Dodika, zanimljivo, često imaju Mađari. Ovom prilikom podsjetit ćemo se situacije iz 2007. godine.
Tada je u OHR-u sjedio Miroslav Lajčak. On je u pokušaju otklanjanja stalnih blokada koje su proizvodili kadrovi SNSD-a na državnom nivou nametnuo amandmane na Zakon o vijeću ministara, čija je suština bila u sljedećem: ministri iz Republike Srpske imaju pravo glasa samo ako dođu na sjednice; ako ne dođu, onda se odluke donose bez njih. Lajčakovi amandmani bili su radikalan udar na mogućnosti bojkota. Milorad Dodik je tada žestoko reagovao, kazavši da je odluka udar na Dejton.
I onda je krenulo potpuno zatezanje političke situacije. Organizirane su demonstracije u Banjoj Luci. Narodna skupština RS-a usvojila je deklaraciju u kojoj je pozvala PIC da ukine bonske ovlasti. Tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić zaprijetio je da će podnijeti ostavku, što bi značilo da BiH ostaje bez cijelog Vijeća ministara. U priču se uključila i Srbija i to tako što je tadašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica optužio Lajčaka da je napao na srpske interese. Koštunica je povezao Lajčakovu odluku s namjerom međunarodne zajednice da prizna Kosovo.
Nakon žestokih političkih reakcija Lajčak je pristao da ode u Banju Luku na sastanak s Dodikom, što je bio prvi znak slabosti. Lajčak je kazao da je njegova odluka pogrešno protumačena. S jedne strane, Dodik je poslao snažnu poruku, zaprijetivši eskalacijom. S druge strane, odmah je dao "ponudu" Lajčaku da poništi donesene amandmane. Pokrenut je dijalog između pravnih eksperata OHR-a i vlade RS-a.
PIC j etada stao iza Lajčaka uz izuzetak Rusije, ali su pritisci na Lajčaka bili sve veći te je OHR bio doveden u stanje potpune defanzive.
Ponovo Mađarska
Izuzetno značajnu ulogu u procesu razrješavanja krize imali su mađarske diplomate. Naime, kako je to opisao u svojoj knjizi "Diplomatsko suzbijanje pobune" bivši pravnik OHR-a Phillipe Leroux-Martine, Lajčakov kabinet se sve više izolirao od ostatka OHR-a, a prevagu su donijeli Mađari.
Jedne večeri Leroux-Martin je, kaže, dobio poziv od Lajčakovog savjetnika – Mađara Jozefa Pandura, kasnije Orbanovog ambasadora u Bosni i Hercegovini. Pandur je u "sigurnoj sobi" OHR-a dočekao Leroux-Martina s još jednim diplomatom iz Mađarske ambasade u Sarajevu. Te večeri su mu prvi put predstavili rješenje krize: za finalnu odluku u Vijeću ministara potrebni su glasovi sva tri člana kolegija Vijeća ministara, koji moraju biti Bošnjak, Srbin i Hrvat. Tim "rješenjem" Lajčakovi amandmani su de facto poništavani, jer bi i dalje bilo dovoljno da jedan član Kolegija, koji je nužno iz RS-a, ne dođe na sjednicu i ne bi se mogle donositi odluke.
Kada se Leroux-Martin usprotivio navedenom "rješenju", koje je sličilo prijedlozima SNSD-ovih eksperata, Pandur ga je isključio iz daljnjih razgovora o ovoj temi. Na kraju će se ispostaviti da će Lajčak prihvatiti upravo ovo rješenje koje su mu ponudili Mađari.
Leroux-Martin se prisjeća da je Lajčak sredinom novembra došao u pravni odjel s tim rješenjem.
Kao prvo, omogućit će dodatne garancije protiv preglasavanja u Vijeću ministara tako što će postaviti uslov da svaka odluka mora uključivati glas predsjedavajućeg Vijeća ministara i njegovih zamjenika. Ovi dodatni uslovi su, prema njegovom mišljenju, bili prihvatljivi Republici Srpskoj. Bio sam zbunjen. Taj su mi aranžman ponudili Pandur i predstavnik Mađarske ambasade te da on znači promjenu OHR-ove odluke. Lajčak je insistirao da to ne znači povlačenje odluke, piše Leroux-Martin.
Bilo je izuzetno važno, na nivou forme, da OHR ne poništava svoju odluku. Zato je odabran metod tzv. "autentičnog tumačenja". Lajčak nije doslovno mijenjao svoje amandmane, ali je napravio takvo "autentično tumačenje" koje je mijenjalo njihovu suštinu. Bio je to, kaže Leroux-Martin, pravni apsurd kojim se pokušavalo prikriti popuštanje Dodiku.
Dodik je de facto tim činom pobijedio i natjerao međunarodnu zajednicu da ispuni njegove zahtjeve, a da OHR ne bude predstavljen kao politički gubitnik, vezu je činila Mađarska, koja je spasila Dodika, a OHR-u dala vještačko disanje.
Sličan pristup možemo vidjeti i danas. Dodik je uporan i politički jak, a međunarodna zajednica nesigurna i neprincipijelna.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
