Učimo od mlađih
2.6k

Lejanina haljina humanosti: Priča maturantice iz Kaknja je lekcija koju ne smijemo zaboraviti

Piše: E. M.
Eniz i Lejan ispred porodične kuće (Foto: E. M./Klix.ba)
Eniz i Lejan ispred porodične kuće (Foto: E. M./Klix.ba)
Maturantica Lejan Kozlić iz Kaknja koja je u centar regionalne javnosti došla jer je ismijana što na maturu nije došla u svečanoj haljini, jer je novac donirala djeci oboljeloj od raka, u razgovoru za Klix.ba je izjavila da je doživjela veliko poniženje kada je zbog svog izgleda na maturskoj večeri ostala bez pratioca, ali da se ne kaje.

Lejanin otac Eniz na svome Facebook profilu je napisao status kojim je stao u odbranu svoje kćerke koja je ismijana zbog moralnih i ljudskih vrijednosti koje su kod nje odgojem izgradili njena mama i otac.

Iako sve više maturanata ne želi trošiti stotine, pa i hiljade KM na svoj maturski izgled te svoj novac doniraju u humanitarne svrhe, još uvijek ljudske vrijednosti i humanitarni rad u našem društvu nailaze na osude pojedinaca.

Lejan smo danas zatekli u kući gdje je pomagala svojoj majci u pripremi bajramskih jela i kolača, ali sa željom da osvijesti bh. javnost i pojedince koji su je ismijavali, pronašla je vremena za razgovor.

Lejan, ikao ima 14 godina svjedočila je situacijama da njeni poznanici ili rodbina vode teške borbe s bolešću, a naročito s rakom. Nakon svih tih trauma, na svoj najdraži dan u životu, odlučila je učiniti malo dobro djelo koje nekome predstavlja nešto puno više.

Životni primjeri

"Sa svoje tri godine gledala sam u posljedice raka. Gledala sam kako mojoj nani opada kosa i kao dijete sam bila šokirana. Kasnije mi je i dajdžinica oboljela, a potom i sin od naših kućnih prijatelja koji je preminuo sa samo 12 godina. Rekao je da će kada poraste obući odijelo mog dajdže koji je doktorirao i koji se bavio istraživanjem raka, ali to nije doživio. Kada sam saznala da je i moj dobar prijatelj obolio, to me je dotuklo i rastužilo", govori Lejan.

Lejan trenira taekwondo i rukomet, a njen prijatelj zbog bolesti morao je prekinuti treninge. Kao ljudsko biće, prijatelj i sportista, razumjevši svog prijatelja, Lejan je odlučila na matursko veče doći u farmericama i majici s natpisom da je novac od svoje svečane haljine donirala oboljelim od raka.

"Primila sam dosta anonimnih kritika, govorili su mi da sam mogla to uraditi i bez natpisa na majici, da sam samo željela popularnost i slično, ali bilo je i onih pozitivnih komentara. Ja sam samo htjela probuditi kakanjsku javnost koja mora vidjeti u kakvom se stanju nalazimo. Meni do popularnost nije, sve me to povrijedilo, a ružno sam se osjećala zbog dječaka koji je trebao biti moj pratilac na maturskom defileu i njegovih roditelja", dodala je Lejan.

Majka njenog druga koji joj je trebao biti pratilac okarakterisala je Lejan kao "prosjački obučenu djevojku, koja je došla na maturu bez haljine".

Humanost nema cijenu

"Iskreno, propala sam u zemlju tada pred 150 djece i nisam mogla vjerovati šta se dogodilo. Prišao mi je prijatelj Amar Hido i rekao da bi bio ponosan da prošeta sa mnom do Doma kulture i ja sam to prihvatila. Ovom prilikom mu se želim i zahvaliti na tome", izjavila je Lejan te dodala:

"Ako sam ja mogla tog najljepšeg dana u životu, koji će se desiti još dva puta, dati svoj novac od garderobe, i oni koji su me kritikovali i ismijavali mogu odvojiti od kafe koju piju danonoćno i dati za tu djecu. Ne bih da komentarišem gdje ovo vodi jer zaista ne znam", zaključila je Lejan.

Lejanin otac Eniz je kazao kako je sretan što je svoju kćerku odgojio u duhu vjere Islama i što je kod Lejan, sa svojom suprugom, probudio ljudske i humane vrijednosti.

"Ona je imala najljepšu haljinu, haljinu humanost i čovječnosti i hvala Allahu ona nije jedina koja je ovo uradila. Ona je obično dijete s pozitivnim i negativnim osobinama, ali poslala je finu poruku društvu, a to je da imamo ljude kojima smo potrebni i da im trebamo pomoći", kazao je Eniz koji je inače profesor islamske vjeronauke u jednoj srednjoj školi u Kaknju.

Na kraju je naglasio da materijalna vrijednost kod ljudi ne predstavlja ništa, ako nije izgrađena ljudskost i čovječnost da osjetimo potrebe i drugih i pomognemo drugima kojim je naša pomoć potrebna.