"O patriotskom novinarstvu"
0

FOTO / Kurspahić: "Bh. novinarstvu nedostaje kritička masa"

Piše: T. Sekulić
Kemal Kurspahić
Kemal Kurspahić
Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu u srijedu je održano predavanje novinara i analitičara Kemala Kurspahića, u okviru kojeg je predstavljena i njegova knjiga "Zločin u 19.30". Također, upriličena je i projekcija dokumentarnog filma "Godine koje su pojeli lavovi" autora Bore Kontića, koji govori o novinarskoj profesiji u vremenu rata.

Knjiga "Zločin u 19.30" izdata je u Sjedinjenim Američkim Državama još 2003. godine.

Autor je knjigu najviše temeljio na vlastitom iskustvu, budući da ima dugogodišnje novinarsko iskustvo koje datira još od 1969. godine, a svojevremeno, tačnije od 1988. do 1994. godine bio je i urednik najstarijeg bh. dnevnog lista "Oslobođenje".

"Mržnja umjesto bratstva i jedinstva"

U knjizi "Zločin u 19.30" Kurspahić se posebno osvrnuo na novinare koji su "čuvali obraz svoje profesije", kao što su preminuli Staša Marinković, nekadašnji urednik lista "Borba" i preminuli i Joško Kulušić, urednik splitske "Slobodne Dalmacije".

U poglavlju nazvanom "Srbija: proizvodnja neprijatelja" Kurspahić je posebno naglasio činjenicu da su upravo mediji učestvovali u "proizvodnji" Miloševića.

U knjizi je jedno poglavlje posvećeno i srpsko-hrvatskom ratu 1990-1991, a u samom naslovu se nalazi i izjava jedne mlade novinarke HTV-a 90-ih godina: "Ja sam spremna da lažem za svoju domovinu!"

"Izvijestiti i umrijeti"

Posebno poglavlje Kusrpahić je posvetio ratnom izvještavanju medija u Bosni i Hercegovini.

"Vodeći mediji, radio, televizija i list Oslobođenje bili su glas i ogledalo multietične Bosne i Hercegovine i po izvještavanju, ali i po sastavu redakcija. Ideja multietične BiH, tradicija i kultura bili su ideja vodilja. List Oslobođenje radio je i u najtežim uvjetima. Novinari su živjeli u atomskom skloništu, radili su i spavali tu", prisjetio se Kurspahić.

U junu 1992. godine zgrada Oslobođenja je zapaljena. No, novinari nisu ni tada prestali raditi i izvještavati oslanjajući se na etički kompas i poštujući jedina i prava pravila profesije: nezavisnost, kritičnost, otvorenost, samopoštovanje...

"Dok su vatrogasci gasili vatru, novinari su radili u podrumu u atmomskom skloništu... ujutro, kada su novine izašle, ljudi su ih čitali plačući", ispričao je Kurspahić, nekadašnji urednik uglednog bh. lista.

Prisjetio se Kurspahić i novinara koji su poginuli za svoju profesiju. Prije svega, dopisnika Oslobođenja iz Zvornika, Kjašifa Smajlovića.

"Danas ću izvještavati o padu Zvornika i možda me više nećete čuti. I nismo... Ubijen je i sahranjen u masovnoj grobnici", kazao je Kurspahić.

Naravno, i u Bosni i Hercegovini je bilo je bilo ratnohuškačkih medija, poput lista "Zmaj od Bosne".

"Ko će odgovarati za huškačko novinarstvo tokom rata?"

Upravo o odgovornosti novinara, ratnih huškača govori film Bore Kontića "Godine koje su pojeli lavovi".

U filmu autor od juna 2009. s kamerom je počeo pratiti sudbinu najavljene krivične prijave Nezavisnog udruženja novinara Srbije Tužilaštvu za ratne zločine Srbije protiv nepoznate osobe novinara odgovornih za ratnohuškačku propagandu.

Radi se o prvom konkretnom pokušaju da se javno postavi pitanje o odgovornosti novinara ratnih huškača.

Predavanje na FPN
Predavanje na FPN
Istovremeno, od juna 2009. do maja 2010. autor je u cijeloj regiji obilazio ljude koji su na bilo koji način bili uključeni u ratnu propagandu tražeći odgovor na pitanja "Gdje su danas i šta rade ratni novinari propagandisti" odnosno "Da li ovo pitanje više išta znači u ovim sredinama"?

Kontić je kazao da se bavio činjenicama koje su bile u medijima, ko su bili kreatori tih informacija i kakve je posljedice proizvodilo takvo novinarstvo.

"Najviše ratnohuškačkih vijesti bilo je na televizijama i to je najviše ostavljalo posljedica na stanovništvo", dodao je on.

"Obnova na razvalinama nekadašnjih vrijednosti"

Kemal Kurspahić kazao je za Sarajevo-x.com da ne može naučno analizirati stanje današnjih medija u BiH, jer nije upućen u detaljnu situaciju, ali je istakao da je njegov utisak da je novinarstvo i dalje u jednu ruku jednostrano.

"Moj utisak je da je u osnovi u najvećem dijelu novinarstvo u BiH refleksija poslovnih i ideoloških interesa vlasnika medija i u tom smislu je jednostrano. Današnjem novinarstvu nedostaje radoznalost za ukupnost, za splet okolnosti o kojima izvještava... To ne bih volio da bude nekakav sud o novinarama, jer u profesiji postoje izazito pozitivni primjeri i izuzeci i ljudi", istakao je Kurspahić, dodavši da lijek za novinarsku profesiju postiji, ali se nažalost ne propisuje ovde.

"Problem je u nedostatku kritičke javnosti koja je nekada postojala u BiH. Nedostaje kritička javnost koja registruje odstupanja od standarda, objektivnosti i nastojanja da se bude svestrano informativan. Kada bi postojala takva javnost ona bi mnoga ponašanja aktuelnih bh. medija korigovala i najveća kazna medijima, koji propovjedaju jednu ideologiju i jedan interes, bi bila ta kada im publika okrene leđa", kazao je Kurspajhić, dodavši da je rat prekinuo kontinuitet takve kritičke mase i da u BiH trenutno traje obnova života na razvalinama nekadašnjih vrijednosti i to može potrajati.

Javna debata "O patriotskom novinarstvu - Od medijskog do stvarnog rata: Ima li povratka?" organzovana je u okviru kampanje Medija Manifest – sloboda i odgovornost medija.