BiH
29

Kome povjeriti dijete na čuvanje? U BiH skoro da ne postoji servis koji pruža usluge edukacije dadilja

Piše: A. B.
Ilustracija
Ilustracija
Usljed nedostatka vremena i svakodnevnih obaveza, roditelji se često odlučuju unajmiti dadilju za čuvanje i odgoj njihove djece. U Bosni i Hercegovini skoro da i ne postoji servis ili udruženje zaduženo za edukaciju, obuku i zapošljavanje dadilja.

U svijetu postoje agencije koje funkcioniraju po principu iznajmljivanja dadilja koje su stalno zaposlene u agenciji, a kod klijenata dolaze po potrebi. U Bosni i Hercegovini se osobe za brigu o djeci uglavnom nalaze preko oglasa, preporuka ili ponekad preko posrednika. Proteklih godina realizirano je nekoliko projekata u većim bh. gradovima, ali sve je ostalo samo na tome. Naši sagovornici ističu da se radi o skupoj, ali u konačnici isplativoj investiciji za roditelje.

U glavnom gradu BiH malo je servisa kojima se roditelji mogu obratiti kako bi unajmili dadilju, a firma Invictus d.o.o. Sarajevo do prije tri godine pružala je ove usluge.

"Prethodnih nekoliko godina naša firma je pružala usluge čuvanja djece, odnosno vršili smo edukaciju dadilja. Međutim, vrlo je teško realizirati ovu uslugu, kako bi bile zadovoljne obje strane. Tokom obuke u našoj firmi dadilje su prolazile različite vrste treninga, a prilikom čuvanja djece podrazumijevala se i edukacija. Usluga je koštala između 800 i 900 KM, a roditelji su za tu cijenu očekivali da im se napravi 'čudo od djeteta'. Većinom smo preferirali i obučavali dadilje do 40 godina, koje imaju izražene psihofizičke sposobnosti", kazali su za Klix.ba iz firme Invictus d.o.o. Sarajevo.

U Sarajevu trenutno centar za edukaciju i istraživanje "Nahla“ organizira dvomjesečnu obuku za profesionalnu dadilju od aprila do juna 2016. godine. Obuka će obuhvatiti 85 sati teoretske i praktične nastave iz psihologije, pedagogije, vježbi iz prve pomoći i prepoznavanja znakova bolesti, zdrave ishrane djece i pripreme jednostavnih jela i dječije hrane, fizičke sigurnosti djeteta, kao i odnosa dadilje i roditelja. Iz ovog centra ističu da postoji jasna razlika između bejbisiterke i dadilje, koja roditelje često dovodi u zabludu.

"Dadilje su iskusne osobe koje zarađuju za život brinući se o djeci. Obično imaju diplomu škole ili certifikat obuke koja je vezana za brigu o djeci i to je njihovo glavno zanimanje. Bejbisiterke mogu imati drugi posao ili biti studentice, i ne moraju imati toliko iskustva u brizi za djecu kao dadilje. Čuvanje djece nije njihovo primarno zanimanje, ali ipak bi trebale da vole taj posao", ističu iz Nahle.

Udruženje Savršeni krug iz Sarajeva pruža usluge čuvanja beba i djece, a ujedno i edukuje dadilje.

U Banjoj Luci educirano 125 dadilja za čuvanje djece

Procjenjuje se da u Banjoj Luci 4.000 žena koje imaju preko 40 godina, traže posao. Također, preko 2.000 djece čeka svoje mjesto u obdaništima. U ovom gradu na Vrbasu prije dvije godine je nastala Organizacija profesionalne obuke za dadilje, kao idealno riješenje za oba problema.

Projekat "Edukacije za dadilje-siguran put do posla" imao je za cilj da pronađe rješenje ovih problema i pomogne ženama da steknu nove vještine i nađu posao dok istovremeno pomažu roditeljima kojima je potrebna briga o djetetu".

"Prije dvije godine smo izvršili obuku 125 dadilja koje su bile spremne za čuvanje i edukaciju djece. Dadilje su prošle obuku iz oblasti psihologije, pedagogije, osnova prve pomoći i sigurnost djece, a u BiH i dalje ne postoji Zakon koji vodi ka njihovom zaposlenju. U Hrvatskoj već odavno postoji Zakon o dadiljama, a i naše su nakon završene obuke dobile certifikat o stručnosti. Projekat nije zaživio, a prvobitni cilj je bio osnivanje web stranice Najdadilja.ba. Naše udruženje nije diktiralo cijenu, nego su je kreirale dadilje i kretala se od 350 do 400 KM za mjesec dana čuvanja i edukacije djeteta", izjavila je za naš portal Tatjama Kuruzović, izvršna direktorica Centra za kreativni rad sa djecom - Dobri medo, koja je pokrenula projekat.

U Tuzli projekat "Babysitting servis" nije zaživio

Mlade poduzetnice iz Tuzle prošle godine su nakon završenog fakulteta i nekog vremena provedenog na birou za zapošljavanje, odlučile uzeti stvar u svoje ruke i pokrenule projekat "Babysitting servis", koji nije zaživio.

"Babysitting servis" bio je zamišljen kao udruženje profesionalnih dadilja koje bi okupljao osobe koje obavljaju djelatnost dadilje u svom stanu ili u domovima staratelja djece o kojima vode brigu. Iz ovog udruženja ističu da se roditelji odlučuju za dadilje kada im djeca ne dobiju smještaj u jaslicama ili vrtiću, kada im je dijete bolesno ili s poteškoćama u razvoju, rade u smjenama ili duge radne sate, često putuju, trebaju brigu o djetetu prije i nakon škole ili vrtića i slično.

"Prošle godine smo dva puta organizirali obuku za ukupno 30 dadilja, ali nisam sigurna koliko je njih uspjelo pronaći zaposlenje. Cijena je iznosila oko 300 do 350 KM na mjesečnoj bazi, ali nije uključivala edukaciju, već isključivo brigu oko djeteta. Ovakav način čuvanja djece puno je prisniji i djeca su cijeli dan u pravom porodičnom okruženju, bolje su odgojena, više se s njima pojedinačno radi, nauče poštovati jedni druge i slično", istaknula je za Klix.ba Jasminka Tadić-Husenović, predsjednica "Udruženja prijateljice", koja je pokrenula "Babysitting servis" u Tuzli.

S obzirom na navedene činjenice i nedostatak profesionalnih i educiranih dadilja, roditelji se putem oglasa u novinama ili web portalima odlučuju pronaći dadilju. No, često se pitaju kako u tom mnoštvu odabrati onu pravu?

Filtriranje ponuda je vrlo zahtjevan proces koji podrazumijeva veliki broj poziva, sastanaka i razgovora kako biste procijenili osobu kojoj namjeravate povjeriti svoje dijete. Zato mnogi traže savjete i preporuke prijatelja, poznanika, radnih kolega, nekoga ko je imao pozitivno iskustvo s bejbisiterkom ili dadiljom.

Potrebno je proći kompleksan proces "uparivanja", kako biste i vi i dadilja/bejbisiterka na kraju bili zadovoljni.