Slika i prilika
14

Ko sa Rusijom "spava" sam ogoli svoju politiku: Medvjeđa usluga Dodiku i čas bunila pred UN-om

S. Hambo
Ma koliko god se svi oni koji brane i grade državu Bosnu i Hercegovinu trudili da ukažu na sve blokade s kojima se suočavaju ni blizu nisu uspješni u poređenju s nastupom Milorada Dodika koji je sam demaskirao svoje postupke i svoj način vođenja politike.
Sjednica posvećena Dejtonu pred ambasadorima zemalja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, koja je sazvana na prijedlog ruskog ambasadora Vasilija Nebenznyje odaslala je mnogo jače poruke nego se to pretpostavljalo u najavi tog događaja. Odaslane su poruke u korist ove države, a na štetu rušilaca izgradnje i jačanja BiH.

Kada u nekim standardnim okvirima slušamo reakcije i kritike međunarodne zajednice na račun onih koji blokiraju procese ka NATO-u, EU i slično, teško možemo steći pravi dojam i sliku kao kada posmatramo uživo kako predstavnici međunarodne zajednice reagiraju na poteze onih koji otežavaju napredak ove države. Tako smo do sada često mogli čuti osude Dodikovih blokada većine članica Vijeća za implementaciju mira (iuzuzev Rusije). Ipak, zatvorenost za medije uz suhi komunike ne daju stvarnu sliku kakva bi možda trebala biti.

Milorad Dodik je ushićen pristao na učešće na online sastanku pred članicama Vijeća sigurnosti, ohrabren da je to organiztirao i moderirao upravo ruski ambasador. Opremio je i scenografiju, pa se pohvalio znakovitom kartom entiteta RS pokušavajući naglasiti neku posebnost. Da li je Dodik bio pod dojmom značajnog udarca kojeg je doživio na izborima gubitkom nekih ključnih gradova ili je izgubio kompas pa je zamislio da na međunarodnom planu sa ambasadorima može razgovarati kao kada drži lekcije koalicionim partnerima po RS-u, nije ni važno.

Važna je poruka koja je otišla, a to je da je Dodik sam otkrio s kakvim stajalištima nastupa u BiH, da mu je vrijeđanje visokih predstavnika ustaljena praksa te da teze koje iznosi nemaju uporište.

Odavno je Dodik na svoju stranu počeo privlačiti i Dragana Čovića i hrvatske probleme, a sve kako bi prenaglasio svoju verziju ugroženosti i navodne štetnosti zbog generalnog postojanja funkcije visokog predstavnika. Tako je otvoreno naglasio da bi Hrvati trebali dobiti treći entitet, jer je to po njemu pravdeno. Uvidjevši pogubnost takvih poruka čak je i Dragan Čović u svom izlaganju naglasio da to nije cilj te da se to Hrvatima "neopravdano imputira".

A i sam format sastanka naišao je na kritike. Iznesene su zamjerke što poziv nije upućen članovima Predsjedništva, a ne predstavnicima stranaka. To je bio razlog da Bakir Izetbegović, koji je dobio poziv odbije učešće. I samim odbijanjem poziva maksimalno je naglasio ono što je vjerovatno i želio postići.

Tokom sastanka je čak i Valentin Inzko kazao da ukoliko je poziv poslan predstavnicima stranaka koji predstavljaju konstitutivne narode, zbog čega nisu pozvani predstavnici Ostalih.

Ambasadori, izuzev ruskog su otvoreno podržali rad visokog predstavnika Valentina Inzka i na najbolji način oslikali protutežu politika u BiH. Poslane su poruke osude veličanj aratnih zločinaca, pozvali su na usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida, podržan je rad Ustavnog suda sa stranim sudijama, osuđene sve blokade poput one o formiranju nove vlade u FBiH i upućeni pozivi na provođenje presude Sejdić-Finci.

Slika i prilika bh. političke realnosti nenadano je naglašena na velikoj sceni, gdje je Rusija na koji se Dodik oslanja učinila medvjeđu uslugu te možda ubrzala određene konkretne reakcije međunarodne zajednice.