Djeca i adolescenti danas su prilično zabrinuti zbog svog fizičkog izgleda. Djevojčice žele izgledati kao čuvene manekenke i fotomodeli koji danonoćno vladaju TV ekranima. Sve djevojčice teže da budu lijepe. Kako bi to postigle, moraju usvojiti neke nove obrasce ishrane za smanjenje težine i postizanje još boljeg izgleda.
Ako adolescent pomisli da je barem malo deblji nego što bi želio, može samoinicijativno započeti smanjivati unos hrane u organizam. Ukoliko ne dobije željeni efekt, osoba se može početi izgladnjivati ili namjerno izazivati povraćanje kako bi izgubila na težini. Veliki broj adolescenata danas drži dijete od kojih je ogroman procent potpuno bezuspješan. Takvu, bezuspješnu dijetu može u nekim slučajevima slijediti poremećaj hranjenja.
Djeca koja rastu u disfunkcionalnim porodicama izložena su većem riziku od drugih od poremećaja ishrane!
U kući u kojoj je prisutno fizičko ili mentalno zlostavljanje, dijete se lako može okrenuti ishrani kao nečemu nad čim ima punu kontrolu i gdje samo odlučuje o ishodu. Ukoliko već nisu u mogućnosti da kontrolišu šta će im se desiti sa tijelom tokom nasilnog čina, kontrolu mogu postići nad svojom težinom i izgledom, unosom većih ili manjih količina hrane. Dugotrajno namjerno izazivano gladovanje može podsjećati na želju da se nestane iz neugodnog okruženja ili da se sasvim okonča život.
Problemi u ishrani specifični su i za djecu koja su pred velikim emocionalnim teškoćama, naročito ako rastu u domu u kojem se ispoljavanje emocija ne podržava. Djeca, koja se kompulsivno prejedaju često na takav način izlaze na kraj sa osećanjima bijesa, tuge, usamljenosti, napuštenosti i patnje. Kada im već nije dozvoljeno da ih ispoljavaju onako kako žele i očekuju, postaju proždrljivci emocija. Isto tako, kada su roditelji previše okupirani vlastitim teškoćama, što danas nikako nije rijetkost, djeca se mogu okrenuti hrani da tu pronađu utjehu i olakšanje.
Djeca su pred rizikom od poremećaja ishrane i onda kada im od roditelja stiže slika pretjerane zaokupljenosti fizičkim izgledom. Majka je konstantno na dijeti, posećuje klubove za fitnes ili teretane i ispoljava neskrivenu zabrinutost i nezadovoljstvo svojim fizičkim izgledom, ne znajući da na taj način djetetu šalje nesvjesnu poruku da je izgled najvažnija stvar na svijetu. Opet, u nekim porodicama, roditelji ne prave razliku između debljine karakteristične za djecu i stvarne gojaznosti, pa kreću u akciju rješavanja problema koji zapravo i ne postoji. Ovakav postupak, naročito ako podrazumijeva dijetu po receptu nekog ljekara, nije samo pogrešan već i prilično surov i ostavlja djetetu utisak o nezadovoljenju potreba od onih od kojih to najviše očekuje - od roditelja.
Za razumijevanje problema važno je odgovoriti na nekoliko važnih pitanja:
Postoji li nasljedna komponenta ili porodična sklonost ka nekom od poremećaja ishrane? Kakve efekte ima poremećaj roditelja na obrasce u dječijoj ishrani? Koji su najbolji načini za prevazilaženje problema?
