Emotivna priča
183

Kako je jedan klik mišem nakon 57 godina spojio brata iz BiH i sestru iz Njemačke

Klix.ba
Foto: Slobodna Dalmacija
Foto: Slobodna Dalmacija
Jedan znatiželjni klik mišem na Facebookovu opciju "Poznaješ li ove ljude" nakon punih 57 godina povezao je brata i sestru, Marijanu Tadić i Dragana Škvaru.

Cijela situacija, da priča dodatno dobije na čaroliji, odvila se na ovoj društvenoj mreži dan uoči prošlog Badnjaka, pa je ovo dvoje rođenih Zeničana koji su gotovo cijeli život znali jedno za drugo, ali se nikad nisu sreli, dobilo najbolji poklon za Božić.

"Vrlo brzo nakon mog rođenja roditelji su se rastali, razloge ne znam, ali donesen sam već kao beba u selo Živinice južno od Tuzle, gdje se moja majka Šefika našla s jednim finim čovjekom Družiani Kletom koji me odhranio i prihvatio kao svoga. Imao sam lijepo djetinjstvo, ali uvijek me kopkalo zbog čega svi u kući imaju isto prezime, a ja sam jedini Škvara. Takva su bila vremena, niko se nije smio puno raspitivati", rekao je Dragan za Slobodnu Dalmaciju, koji je tek 1961. godine, kao momčić od 11 godina, čuo da ima devet godina mlađu sestru.

Tajnu otkrila tetka

Otkrila mu je to tetka koja je živjela u Zenici, gdje bi ponekad odlazio na vikende.

"Zove ona mene kad sam krenuo kući, ja mislim dat će mi čokoladu ili neku sitnicu, kad ona kaže 'Sine, imaš sestru Marijanu kojoj su sada dvije godine'. Da sam znao što me u životu čeka, pitao bih za detalje, ali u ono doba djeca nisu smjela postavljati puno pitanja. Godine su prolazile, a koga god bih pitao, nije mi znao reći gdje je Marijana ili kako doći do nje", govori Dragan kojega je posao poslije odveo u Austriju, gdje je u Klagenfurtu sreo i oca, ali mu nikad nije spomenuo sestru, a on nije imao snage pitati ga.

Marijani je pak informaciju o bratu otkrila majka, kad je imala 10 godina.

"Po ko zna koji put listala sam porodične fotografije u albumu, ali ovog puta pažnju mi je privukla jedna na kojoj se nalazio meni nepoznat dječak od oko pet godina, iza koje je pisalo Dragan Škvara. Pitam ja mamu ko je to, a ona mi je otvoreno priznala da ja i taj dječak imamo istog tatu, ali da nema nikakvih informacija gdje se nalazi", priča Marijana koja se upravo kao i Dragan tokom života često raspitivala za brata kod poznanika u Zenici koji bi mogli znati više, ali niko joj nije davao korisne informacije.

Facebook spajanje

Prošao je za oboje dobar dio životnog vijeka, no tek je moderna tehnologija omogućila da se prvi put zagrle.

"Stigli kompjuteri, pa i taj Facebook, svi ga otvorili pa rekoh, i ja ću. Tražio sam ja sestru, ali bio sam siguran da je neću naći po imenu, jer sigurno se udala. I jednog dana ponudi mi se opcija 'Poznajete li ove ljude', ja malo gledam i pažnju mi privuče profil pod imenom Zana Tadić. Ne znam ja ko je to, mlada djevojka je u pitanju, ali znam da mnogo Tadića živi oko mene u Zenici. Dodam je za prijatelja, ali bilo mi je nezgodno pisati joj jer je mlađa osoba, znate što se sve događa po internetu", prisjeća se Dragan trenutaka koji su prethodili sudbonosnoj poruci koja mu je stigla već nakon nekoliko sati: "Čika Dragane, moja majka se preziva djevojački kao vi, a ima i brata kojem je ime Dragan“. Bila je to Marijanina kći.

Prisjeća se kako mu se grlo osušilo i da je postao nervozan. Pomislio se da se neko igra s njim. Tada je napisala kako mama živi preko puta i da će je zovnuti da dođe.

"Nakon par minuta, piše gospođa jesam li ja Dragan, da je ona udana Tadić, ali da je rođena Škvara. I nakon par minuta šalje mi fotografiju. Na njoj moj otac u mlađim danima. Napisala je 'Ako je ovo i tvoj otac, onda smo brat i sestra", prisjeća se "pronađeni brat".

Susret nakon 57 godina

Uslijedili su intenzivni telefonski razgovori i planiranje susreta jer trebalo je nadoknaditi sve propuštene godine.

"Prvi telefonski razgovor bio je težak, nikako se nisam mogla osloboditi niti početi pričati. Kad sam počela više pisati i razgovarati, već mi je bilo predivno, i jedva sam čekala da se vidimo, srcu mi je odmah prirastao", rekla je Marijana, koja je bila "zarobljena" u Njemačkoj jer je nakon operacije kuka čekala operacija kičme pa je Dragan bio taj koji je morao na put. Ali on je bio bacio pasoš jer se zarekao da više neće napustiti Bosnu i Hercegovinu, no, u ovom slučaju, kako kaže, krenuo bi i pješice.

Konačno, brat i sustra susreli su se nakon 57 godina, prije nekoliko sedmica u Freiburgu.

"Dođem ja do vrata, gleda ona u mene kao u kip, totalno u šoku", rekao je Dragam, a marijana dodaje: "Nikad ga nisam vidjela, osim na onoj jednoj fotografiji kad je bio dijete od pet godina. Ali u tom trenutku vidjela sam sliku svoga oca pred sobom".

Zaplakali su oboje od sreće kazavši kako je to bio prst sudbine i viša sila.

"Zahvalan sam mu jer su u tom trenutku sve moje brige bile kao rukom odnesene", zaključio je Dragan.