U tuđoj koži
110

Kako Evropa mjesecima minimizira Dodikov secesionizam: On se samo malo igra

Semir Hambo
Josep Borrell i Johann Sattler prilikom sastanka u Sarajevu 2020. (Foto: I. Š./Klix.ba)
Josep Borrell i Johann Sattler prilikom sastanka u Sarajevu 2020. (Foto: I. Š./Klix.ba)
Evropska unija pola godine ignoriše ili se pravi da ne vidi koliko je predsjednik SNSD-a i čovjek koji sjedi u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ozbiljan u svojim secesionističkim namjerama kroz pokušaj rušenja državnih institucija.
Od 23. jula, kada je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko donio izmjene Krivičnog zakona BiH, kojim se predviđa kažnjavanje negiranja genocida te drugih ratnih zločina, kao i zabranu veličanja ratnih zločinaca, Milorad Dodik, a za njim i vlast RS-a su intenzivirali politiku secesionizma kroz poništavanje državnih zakona i stvaranje parainstitucija.

Prvo su se najave blokade države ocjenjivale kao Dodikov privremeni hir pa je najavljivana relaksacija na jesen, nakon godišnjih odmora. I ništa od toga nije se dogodilo. Dodik je samo pojačavao antidržavno djelovanje, a sve je konkretizirao kroz Narodnu skupštinu Republike Srpske, koja je krajem 2021. donijela zaključke o povlačenju iz ključnih državnih institucija te formiranje paralelnih entitetskih u roku od šest mjeseci.

Sve to nije bilo dovoljno onima koji imaju mandat u BiH da reagiraju. Umjesto toga slušali smo priču kako su zabrinuti, kako osuđuju takvu politiku te pozivaju na dogovor u institucijama BiH. Tek jučer, i to nakon nacionalističkog divljanja i brutalnih prijetnji i uvreda u Gacku, Foči i Prijedoru, Evropska unija je nešto oštrije osudila negativnu i huškačku retoriku koja izaziva podjele, a koju su čelnici Republike Srpske koristili tokom proslave 9. januara.

Prvi put su targetirali one koji ugrožavaju stabilnost i prosperitet zemlje.

"Ako se situacija dodatno pogorša, EU raspolaže širokim paketom alata, uključujući postojeći okvir sankcija EU i reviziju ukupne pomoći EU", zaključuje se u reakciji.

Međutim, postavlja se pitanje zašto se tako dugo toleriše poigravanje državom. Šta jedan građanin, povratnik nesrpske nacionalnosti, iz Prijedora ili Foče, kojem pod prozorom neko pjeva kako će teći "krvava Drina" ili pjesme zahvale ratnom zločincu Ratku Mladiću, ima od poruka zabrinutosti nekog birokrate.

Šta bi zabrinuti diplomata rekao kada bi se sastao s uplašenim i uznemirenim povratnikom u Janju kojem pucaju oko kuće? Da li bi ga pokušao umiriti riječima kako je zabrinut te kako neumorno poziva na dijalog i vraćanje u institucije BiH? Da li međunarodna zajednica čeka eventualno neki incident koji se provocira? Zašto je danas, u 2022. godini potrebno toliko vrištati kako bi se naglasilo da je slavljenje ratnih zločinaca necivilizacijski, nehuman čin zbog kojeg su građani u strahu.

Jedno je biti zabrinut u Sarajevu. jedno je biti zabrinuti diplomata na mandatu u Sarajevu, a sasvim drugo je biti uplašeni povratnik negdje u RS-u i strahovati od prijetnje ili provokacije kada idete u prodavnicu. Strahovati da li će za neki novi praznik neki nacionalista ponovo pucati u zrak, a na ulicama uzvikivati riječi hvale zločincima i sve dok gledate prema poljima gdje su pronađene masovne grobnice.